Što nama danas znači suvremena južnokorejska književnost? Što nam znači suvremena kineska, indijska, arapska književnost, da ne spominjem 'manje' jezike i 'manje' moćne kulture poput nekih afričkih i bliskoistočnih? Što znamo o njihovim dominantnim temama i poetikama, o načinu cirkuliranja knjiga i kulturnom kontekstu? Je li većina suvremene svjetske književnosti od nas skrivena i vidimo li tek vrh sante leda po kojem možemo samo nagađati kako izgleda većinski dio ispod površine? Je li slika koju imamo o suvremenoj svjetskoj književnosti dubinski određena imperijalnim naslijeđem i odnosima kulturne moći koji reflektiraju i (geo)političku i ideološku moć?

Ta i takva pitanja razbijaju uobičajene pretpostavke i arogantna uvjerenja o tome kakva je suvremena svjetska književnost i pokazuju koliko smo i sami – iako nas smještaju u male i periferne kulture – usvojili parametre izgrađene od strane onih 'velikih' i smještenih u 'središtu'. Stoga bi ta pitanja bilo dobro imati u primisli uvijek kada čitamo djelo izvorno pisano na nekom 'manjem' jeziku koje dolazi iz – u zapadnocentričnoj perspektivi – udaljenije kulture.

Pronađeno i izgubljeno u prijevodu

Većinu takvih djela i autora naime upoznajemo preko posredovanja veće kulture i jezika, najčešće angloameričke i engleskoga koji su postali svojevrsni filteri kroz koje prolazi većina današnje književnosti. Bez prijevoda na engleski i vidljivosti na engleskome govornom području bitno se smanjuje mogućnost da neki pisac i njegovo djelo budu prepoznati kao dio svjetski relevantne književne produkcije.

To je vrijedilo i u slučaju južnokorejske autorice Han Kang i njezina romana Vegetarijanka koji odnedavno možemo čitati u hrvatskom prijevodu. Roman je 2016. osvojio najugledniju nagradu za djelo prevedeno na engleskome: The Man Booker International Prize, što mu je osiguralo prijevode na druge jezike i od Han Kang, dotada nepoznate izvan svoje zemlje, učinilo svjetsku autoricu o kojoj pišu ključni zapadni mediji, kreatori književne scene. Ta je nagrada parnjak najvažnije engleske nagrade za fikciju: The Man Booker Prize, s time da se ova druga dodjeljuje za najbolje fikcijsko djelo nastalo na engleskome i objavljeno u Velikoj Britaniji, a prva za najbolje djelo prevedeno na engleski s bilo kojeg jezika.

Kompleksno pitanje prevođenja i posredovanja književnog teksta iz jedne kulture u drugu, u slučaju Han Kang i njezine engleske prevoditeljice Deborah Smith dodatno je otvoreno na zanimljiv način. Naime, ugledni New Yorker objavio je tekst o tome 'koliko književan smije biti književni prijevod', u kojem se tvrdi da je prevoditeljica u mnogome dopisala prijevod Vegetarijanke. Navodno je pojačala značenja odabirom snažnije markiranih riječi i zanemarila neke kulturološke reference. Zato su i postavili pitanje je li nagradi zapravo presudila kreativnost i umijeće prevoditeljice da južnokorejski zamjeni adekvatnim zapadnjačkim kodom. Kako god bilo, hrvatski je prijevod rađen prema engleskome, a ne prema originalu, s obzirom da je u nas, kaže izdavač, bilo nemoguće pronaći stručnog književnog prevoditelja za korejski.

Nevinost u društvu nasilja i patrijarhata

'Vegetarijanka' je roman o mogućnostima ostvarenja osobne slobode i nevinosti u društvu izraženog patrijarhata i svakovrsnih društvenih konvencija i opresija. Na inventivan i iz optike ove kulture bizaran način on otvara ključna etička pitanja u međuljudskim odnosima: pitanja dominacije nad drugim, posjedovanja i nasilja. U prvom planu su odnosi u bračnom i obiteljskom okruženju, zatim u suvremenom društvu koje je impregnirano ukorijenjenim predodžbama o rodnim ulogama, socijalnom statusu i sl.

Temeljna dilema koja se kristalizira u romanu proizlazi iz dubinske, civilizacijske opreke između ubojice i ubijenoga, pobjednika i poraženoga, nasilnika i žrtve, lovca i lovine. Ta dilema glasi: mogu li se prevladati represivne društvene uloge i živjeti izvan zadanih konvencija, što znači izvan kruga nasilja i narušavanja tuđeg integriteta. Odnosno, može li se i na koji način voditi čist i nevin život i dosljedno ne vršiti nasilje nad drugim, a pri tome ostati uključen u zajednicu. Romani nikada ne nude instant odgovore i jednoznačne pouke, pa ni Vegetarijanku ne bi trebalo čitati očekujući terapeutski i prosvjetiteljski učinak. Štoviše, neke njezine 'pouke' prilično su mračne i sugeriraju da oslobođenje može značiti osamljenost, depresiju ili odustajanje od života.

Ta složena etička pitanja u romanu se konkretiziraju na sljedeći način: u središtu je lik Yeong-hye, žene koja jednoga dana, nakon užasnog sna, postaje vegetarijanka. Sve što doznajemo o njoj i njezinu putu – koji će ju odvesti od vegetarijanstva do psihijatrijske klinike, od poslušne i svome mužu podložne žene do neovisne izopćenice koja zamišlja kako se preobražava u cvijet, biljku, stablo – doznajemo kroz optiku drugih likova.

U prvom poglavlju tako priču iznosi u ja-formi njezin muž, u drugom se ona odmata iz perspektive njezina šogora, a u trećem njezine sestre. Dok nije postala vegetarijanka, Yeong-hye za svoga muža nije bila ni po čemu 'posebna', kako kaže: 'na njoj me ništa nije posebno privuklo, ništa me nije ni odbilo, pa nije bilo razloga da se ne vjenčamo'. Ustajala je svaki dan u šest, kuhala ručak, povremeno honorarno zarađivala za kućni budžet, 'nije radila probleme', 'zanovijetala' i 'gubila vrijeme s prijateljicama'. Govorila je malo, a čitala puno, što je njemu sasvim odgovaralo, jer: 'šutnja je zlato, nije li se uvijek od žena očekivalo da budu samozatajne i suzdržane?'

Žena-cvijet

Vegetarijanstvo mijenja junakinju: i fizički izgled i psihičko stanje, a njezin muž, otac i cijela obitelj na to reagiraju osudom i represijom. Društvo je to s jasno utvrđenim rodnim ulogama i hijerarhijom, a njihovo nepridržavanje kažnjava se nasiljem. Ako ono ne donese rezultat slijedi izopćenje. Te uloge podrazumijevaju da muškarac (muž, otac, brat) posjeduje ženu (suprugu, kćer, sestru) i raspolaže njezinim tijelom: može ju kažnjavati, šamarati, silovati, što sve čine likovi u romanu. Slobodna volja, čak i u izboru hrane, smatra se neposluhom i ne-normalnošću.

U drugom poglavlju priča se nastavlja fokusiranjem na šogora, društveno angažiranog umjetnika koji je opsjednut tijelom Yeong-hye i sitnim nesavršenstvom u vidu mongolske pjege na leđima. Erotičnost se tu miješa s agresijom, ljepota prizora sa surovošću posjedovanja. Poetičnost teksta je zapravo dekadencija, što pojačava dojam fantazmagorične nad-realnosti. Istovremeno, Yeong-hye se oslobađa od konvencija (i one o ženskom tijelu kao seksualnom objektu) i otvara svijetu prirode. Želi postati cvijet/biljka/stablo, zabijena u zemlju naopačke, tako da joj 'iz ruku raste korijenje', 'iz tijela lišće' i 'iz prepona cvijeće'.

Nosivi lik trećeg poglavlja je njezina sestra, dok je junakinja u psihijatrijskoj ustanovi, što je još jedno društveno okruženje u kojemu se provodi nadzor i kažnjavanje pojedinca. Sestra se uspijeva držati za nit svakodnevnog života; najprije joj je teško oprostiti Yeong-hye 'što se bez nje uzvinula preko granice koju se ona sama nije nikad uspjela natjerati prijeći'. Ljutnja potom nestaje, i ona priznaje da također ima 'loše snove' kojima bi se lako mogla prepustiti, ali se prije ili kasnije mora iz njih 'probuditi'.

Kontekst čitanja

Vegetarijanka prikazuje kako se nasilje u braku, obitelji i društvu, u svim oblicima od izravnih do suptilnih koji se provode navodno u ime tuđe dobrobiti (nasilno hranjenje, hospitalizacija) normaliziralo i kako su muško-ženski stereotipovi dubinski ukorijenjeni u razvijenim i bogatim društvima. Taj značenjski sloj romana dodatno je za nas zanimljiv, s obzirom na ovdašnji kontekst u kojem je patrijarhat vrlo otporan, u kojem se svako toliko provodi nova duhovna obnova i re-tradicionalizacija društva a u ovom trenutku i intenzivno proizvodi strah od tzv. rodne ideologije.

No, priča o ženi-vegetarijanki koja se oslobađa društvenih konvencija i zajednici koja je izgrađena na opresiji reflektira i temu trajnosti općedruštvenog nasilja. U jednom intervjuu sama je autorica rekla da je za nju prijelomni događaj u životu bio masakr u Gwangjuu 1980. godine. Taj se događaj spominje na jednom mjestu u Vegetarijanki, dok on ima važnu ulogu u autoričinu novom romanu The White Book. Spisateljsko traganje za mogućnostima života izvan zadanih uloga nasilnika i žrtve sigurno je tako potaknuto i nasiljem nad brojnim prosvjednicima koji su tada tražili političke promjene.

Politika prijenosa

Kao romaneskna cjelina 'Vegetarijanka' je uspio roman: po motivima inventivan, u atmosferi začudan i korektno ispripovijedan. Najdojmljiviji su dijelovi u kojima se sudaraju različiti diskursi, muževljev – pragmatičan i patrijarhalan, i junakinjin (u opisa snova) – kaotičan i emotivan. Autorica uspijeva 'iskazati neiskazivo': nesvjesni i nagonski sloj te naslijeđene mentalne obrasce koji potiču agresiju kod nekih muškaraca i pasivnost (kao i pasivnost otpora) kod nekih žena, odnosno dijelova zajednice.

Ipak, po mome sudu, roman je na nekim mjestima umjetno artificijelan, nedovoljno bogat i kompleksan u gradnji zasebnog svijeta. No, upravo ta šturost kao i mješavina nasilja, erotike i bizarnosti koja se dobro uklapa u zapadnjačke predodžbe o današnjoj dalekoistočnoj kulturi, sigurno će brojnim čitateljima biti vrlo privlačni. Tako je očito bilo i u slučaju žirija nagrade Booker International kada su ga pretpostavili romanima Orhana Pamuka i Elene Ferrante s kojima je bio u užem izboru.

Je li Vegatarijanka doista reprezentant onoga najzanimljivijeg i najboljeg što nastaje u suvremenoj južnokorejskoj književnosti, otvoreno je pitanje. Odgovor je u mnogome uvjetovan načinom i putem kojim do nas dolazi ta književnost. Zapravo, on ovisi o politici prevođenja i posredovanja jedne kulture u drugu, politici koja ima svoje specifične zakonitosti.

Han Kang: Vegetarijanka, prevela s engleskoga Mirna Čubranić, Hena com, Zagreb, 2018.