U Muzeju grada Zagreba otvorena je izložba posvećena fagotistu Rudolfu Klepaču. Uz održani koncert Zagrebačke filharmonije i izdavanje monografije autorice Bosiljke Perić-Kempf, izložba dopunjuje 100. godišnjicu rođenja jednog od proslavljenijih hrvatskih reproduktivnih umjetnika
Rudolfa Klepača (1913-1994) pamti se prije svega kao vrsnog fagotista koji je ostvario zavidnu međunarodnu karijeru, kao predanog glazbenog pedagoga i neumornog kulturnog ambasadora. Usprkos njegovom izboru navodno 'minornog' solističkog instrumenta kakav je fagot, Klepač je uzoritom kvalitetom tona i besprijekornim muziciranjem ostavio trajni biljeg na hrvatskoj i europskoj glazbenoj sceni.
Rođen u varaždinskom kraju, Klepač je na tadašnjem Zagrebačkom konzervatoriju usvojio tekovine znamenite češke puhačke škole posredstvom svog profesora, Antona Kubina. Tu je temeljnu izobrazbu potom nadograđivao muziciranjem u nizu domaćih orkestara, Opernom orkestru HNK-a, Državnom simfonijskom orkestru (budućoj Zagrebačkoj filharmoniji) i solističkim nastupima do 1955. godine kada, na poziv dirigenta Ernsta Märzendorfera, pristupa glasovitom Mozarteum orkestru u Salzburgu. Tada započinje njegova velika međunarodna karijera, a već se s američke turneje s ansamblom 1956. vratio popraćen opaskom 'Rubinstein svog instrumenta'. U Salzburgu, sredini u kojoj je ostvario svoj puni umjetnički potencijal vodio je potom i ansambl za komornu puhačku glazbu te Serenadni ansambl, a pred kraj karijere djelovao je kao profesor na Mozarteum akademiji i ljetnoj školi Salzburških svečanih igara.
Izložene memorabilije, osobni dokumenti i korespondencija, koncertni programi te brojni fotografski i video zapisi u Muzeju grada Zagreba pružaju bogati biografski uvid, a dar su kćerke Marine Würth Klepač kolekciji muzeja.
Dično obilježavanje godišnjica znamenitih i zaslužnih umjetnika uglavnom nije forte domaće kulturne scene, no dvojezična monografija (na hrvatskom i njemačkom), premijerno predstavljena prošli tjedan, autorice Bosiljke Perić-Kempf u izdanju kuće Jesenski i Turk, pokazuje da su i na tom polju uvijek mogući iskoraci. Uz opsežni i temeljiti prikaz, shodno žanru monografije, umjetnikovog srastanja preko zagrebačke, potom salzburške pa i svjetske glazbene scene, knjiga nizom svjedočanstava Klepačevih suvremenika, suradnika i đaka uspješno smješta u širi kulturni kontekst djelovanje 'jedne umjetničke osobnosti' koja je, osim nedvojbenog uspjeha na koncertnim podijima, višestruko zadužila domaću kulturnu scenu svojim neumornim posredovanjem na pravcu Salzburg - Zagreb.
Monografija je kompletirana prigodnim diskografskim izdanjem sa snimkama Mozartovog koncerta za fagot, ključne skladbe Klepačevog repertoara te Dieterovog Koncerta za dva fagota, snimljenim zajedno sa sinom Željkom Klepačem.