Četvrt stoljeća otkako je Željezara prekinula proizvodnju, monografija faksimilima dokumenata, novinskih tekstova i slika govori o njenom razvoju, od 1956. do Domovinskog rata. 

Uz tek skroman broj autorskih tekstova, autor se opredijelio za odabir novinskih članak koji na više od 600 stranica velikog formata govore o proizvodnji, radnicima, društvenom standardu, kulturi, sportu i rekreaciji, stambenoj problematici i drugim područjima života i rada željezaraca.

'Došlo je vrijeme da da maknemo zavjesu straha, krivnje i hipokrizije. To je bilo vrijeme na koje možemo i moramo biti ponosni', rekao je Tadić.

Umjesto da on i drugi suradnici komentiraju povijest i nameću zaključke o rastu i propasti metalurškog kombinata, koji je svojedobno imao i 14.000 radnika, Tadić se odlučio predstaviti izvorne dokumente. Tako je sa ukupno 9000 stranica tvorničkog lista Vjesnik Željezare, odabrao oko 2000 tekstova, koji riječju i slikom vjerodostojno govore o Željezari i željezarcima.

S podnaslovom 'Spomenar za naraštaje', kako je rekao Tadić, monografija bi trebala biti poticaj jednom novom naraštaju da se bori za revitalizaciju uništene hrvatske industrije.

Na predstavljanju knjige, u prepunoj velikoj dvorani hotela Panonija, o nekadašnjem gigantu hrvatske crne metalurgije govorili su rukovoditelji u Željezari Antun Čavčić i Ivo Modronja, dok se glavni i odgovorni urednik tjednog poslovnog lista "Lider" Miodrag Šajatović osvrnuo na razdoblje tranzicije te gospodarske uvjete nakon Domovinskog rata.

Svoje dojmove o Željezari govorio je jedan od dobitnika nekad ugledne književne nagrade Željezare Mile Stojić, a tekstove nagrađenih književnika čitao je Enes Kišević.