Nakon što je 2021. objavljena monografija festivala 'Eurokaz: trošenje vremena', Eurokaz se poduhvatio digitalizacije cjelokupne arhive od 1987. do 2013. godine koja obuhvaća 27 festivalskih izdanja i pruža detaljan uvid u programske materijale, medijske objave, bibliografiju, snimke televizijskih emisija, fotografije, publikacije, korespondenciju i sl. koji pokrivaju različite aspekte festivalskih događanja, njihovu recepciju kao i kontroverze koje su, za današnje prilike u nevjerojatnom opsegu, pratile rađanje nove, a danas dominantne, kazališne estetike
Da se podsjetimo: Eurokaz je bio međunarodni festival novog kazališta koji živi u kolektivnoj memoriji nekoliko generacija koje pamte uzbudljive, nekonvencionalne često i šokantne predstave, a koje su svojim estetički riskantnim pristupima politici, erotici, građanskom i teleološkom moralu svojedobno protresle ustajalo hrvatsko kazalište, stoji u priopćenju.
vezane vijesti
Smatrao se jednim od najznačajnijih kulturnih i kulturoloških događaja u ovim prostorima, a u Europi i svijetu bio je prepoznat po autentičnosti selekcije i radikalno autorskom nemerkatilnom pristupu koji mu je priskrbio zavidnu međunarodnu reputaciju.
Prvi puta je održan 1987. kao dio kulturnog programa Univerzijade, da bi prerastao u redovitu godišnju manifestaciju, a do 2013. na Eurokazu je gostovalo više od 300 kazališnih grupa i institucija iz cijelog svijeta, u najrazličitijim žanrovima, pristupima i organizacijskim modelima. Te se godine Eurokaz transformira u produkcijsku kuću koja je i danas aktivna i na tragu je estetičkih koncepcija utemeljenih festivalom.
Zagrebačka je publika tako imala povlasticu vidjeti neka od najvećih imena svjetskog kazališta na samom početku njihovih karijera (La Fura dels Baus, Soc. Raffello Sanzio/Romeo Castellucci, Rosas/Anna Teresa De Keersmaeker, Needcompany, Jan Fabre, Forced Entertainment, Royal de luxe, Ilotopie i mnogi drugi). Na primjer, ova digitalna arhiva će nas podsjetiti da je William Kentridge koji je upravo dobio nagradu za životno djelo na Animafestu, nastupio zajedno sa svojim stalnim suradnicima Handspring Puppet Company u programu Eurokaza još prije 20 godina (2002.) s operom „Zenove ispovijesti“. Eurokaz je ugostio i mnoge visoko etablirane umjetnike i institucije kao što su Robert Wilson, Sasha Waltz, Akram Khan, Israel Galvan, Faustin Linyekula, The Wooster Group, bečki Burgtheater, berlinska Schaubühne, Deutsches Schauspielhaus iz Hamburga, pariški Théâtre Gerard Phlippe de Saint-Denis i dr.
Na digitalizaciji radile su umjetnička voditeljica festivala Gordana Vnuk, suradnica za digitalizaciju Iva Brižan te programer i web dizajner Boris Vidošević.
Prolaznici mogu na adresi Ivana Dežmana 3 vidjeti dio arhive na interaktivnom ekranu smještenom u izlogu Eurokazovog ureda te pregledavati plakate i autore svih festivalskih sezona.
Digitalizaciju Eurokazove arhive omogućila je podrška za organizacijsko i umjetničkog pamćenje Zaklade Kultura nova. Može se pogledati na linku koji je postavljen na web stranici Eurokaza: https://digitalarchive.eurokaz.hr
