Povijest tvornice prikazat će se od samih začetaka njezinih preteča krajem 19. stoljeća do nedavnog prestanka djelovanja. Naglasak izložbe je na djelatnosti pojedinih dizajnera koji su ondje radili uglavnom anonimno, a osim dokumentiranja i historiziranja, ona ukazuje na značaj često neprepoznate i neosviještene domaće industrijske baštine i industrije namještaja.

Autorica izložbe Vanja Brdar Mustapić podsjeća kako je ta varaždinska tvornica, uz konstantno velik izvoz diljem svijeta i s obzirom na karakterističan asortiman svojih proizvoda, bila neizostavna u opremanju ugostiteljskih interijera, domova umirovljenika, ureda, škola, bolnica, kazališta, hotela.

'S obzirom na karakter njezinih produkata, koji je često služio kao oprema javnih objekata, restorana i kavana, uobičajena percepcija tog namještaja kao potrošnog inventara, nečega što nije 'vrijedno', pa time i ne zaslužuje sakupljanje možda će ovom izložbom potaknuti drugačije viđenje, pronalaženje još uvijek postojeće građe kod privatnih osoba i javnih institucija, te nova istraživanja u dokumentiranju njezina rada i rada drugih domaćih tvornica namještaja i njihovu pozicioniranju u povijesti namještaja, dizajna i industrijske proizvodnje u Hrvatskoj', ustvrdila je Brdar Mustapić u pratećem tekstu izložbe.

Po njezinim riječima, primjer varaždinske tvornice Mundus dio je opće situacije s deindustrijalizacijom u Hrvatskoj u posljednja dva desetljeća, 'čime je učinjena neprocjenjiva šteta za ekonomiju te prvenstveno za struku, jer se gasi specijalizirano znanje izrade namještaja od savijenog drva i pletenja trske temeljeno na tradiciji i kontinuitetu industrijske proizvodnje koja seže u same početke modernizacije u Hrvatskoj u 19. stoljeću'.

Poznata pod nazivom 'Florijan Bobić' varaždinska tvornica, iako nije jedina u Jugoslaviji proizvodila namještaj od savijenog drva, uvijek je bila na vrhu, a savijeno drvo bilo je njezin zaštitni znak.

Još krajem 19. stoljeća, paraleleno s europskim trendovima, pogoni za takvu proizvodnju nicali su u okolici Varaždina, a jedan od njih je 1907. otkupila tvrtka Mundus sa sjedištem u Budimpešti. S vremenom su se sve tvornice tvrtki Mundus i Gebrüder Thonet sjedinile u koncern Thonet - Mundus, a sjedište je bilo u Švicarskoj.

Iz vremena prije Prvog svjetskog rata sačuvan je samo jedan stolac iz tvornice Bačić i Kopaitić, no građa između dva rata je brojnija. Bili su tu klasici koje je inaugurirala još tvornica Gebrüder Thonet u 19. stoljeću, a produkcija je uključivala sve načine proizvodnje, od sjedala s pletenom trskom, termoplastične izvedbe do paljenih uzoraka.

Nakon Drugog svjetskog rata proizvodili su se klasični modeli namještaja za sjedenje od savijenog drva te predratni modeli, a u tvornici 'Florijan Bobić' se osniva konstrukcijski biro za projektiranje novih modela. Šezdesetih godina, kod pripajanja drugih tvornica u Drvno industrijski kombinat, proizvodnja namještaja od savijenog drva stagnira, no nakon 1968., kada se Tvornica stolaca odvaja, dolazi do ponovne afirmacije.

Mundus je svoj proizvodni program proširio i na tradicionalni pločasti sobni namještaj, tapecirani i metalni namještaj, a ranih sedamdesetih imao je uspjeha s lameliranim namještajem. Jedno od najvećih priznanja bilo je što je model pletenih naslonjača BL-16 izvožen u Dansku, predstavnicu skandinavskog dizajna koji je bio uzor generacijama domaćih dizajnera.

Izložba u HDD galeriji bit će otvorena do 20. listopada.