'Zagrebačka ambalaža' predstavlja predmete iz kolekcije antikvara i restauratora Vitomira Andrije Bulaića, koji se u dječačkoj dobi, 1950-ih, počeo baviti filatelijom (skupljanje poštanskih maraka) i filumenijom (skupljanje žigica, kutija žigica ili samo etiketa s tih kutija), s vremenom proširujući interese.

U kolekciji Bulaić danas se nalaze djela likovnih i primijenjenih umjetnosti, namještaj te predmeti grafičkog i produkt dizajna. Zasebnu cjelinu čini ambalaža i predmeti svakodnevne upotrebe iz 20. stoljeća, dominantno iz razdoblja između dva svjetska rata, kaže nam kustosica izložbe Maja Arčabić.

Unutar nje zastupljena je ambalaža proizvoda zagrebačkih tvornica Kaštel, Pliva, Union, Kraš, Pokorny, Karbon, Tvornica olovaka Zagreb, Neva, Marijan Badel i obrtničkih radionica koje su odavno prestale s radom.

'U toj cjelini ističu se stotine predmeta: boce za alkoholna i bezalkoholna pića, staklena ambalaža za mlijeko, kutije za konditorske proizvode, kutije za lijekove i farmaceutske pripravke, kućanske potrepštine, pribor za pisanje, ambalaža za kozmetičke, ljekarničke i higijenske proizvode i ambalaža za duhanske prerađevine koji svi svjedoče razvoju dizajna, znanosti, tehnologije, industrije te potrošačkog društva i promjena životnih navika kroz 20. stoljeće. Kulturološka vrijednost zato premašuje materijalnu vrijednost tih predmeta', kaže Arčabić ističući kako Zbirka Bulaić otkriva danas nezamislivu snagu zagrebačke industrije.

Dugo vremena, kaže kustosica, Bulaiću je lukrativna djelatnost bilo trgovanje antiknim namještajem, no prema njegovim riječima vremenom ga je 'počelo više zanimati ono što je u ormarima'.

'Izvor nabave predmeta su sajmovi rabljene robe i starina, no daleko češći su izravni kontakti s vlasnicima ili nasljednicima. Prema riječima Vitomira Andrije Bulaića, potencijalno najzanimljiviji predmeti pronalaze se prilikom selidbi i nakon završenih ostavinskih rasprava. Predmete svakodnevne upotrebe izvorni su vlasnici često čuvali za posebne prilike koje nikada nisu nastupile. Najčešće je riječ o predmetima izrađenim od kasnih 1930-ih do 1960-ih godina. To je razdoblje obilježeno slutnjom opasnosti nadolazećeg rata, ratnom neimaštinom i restrikcijama te svježim sjećanjem na poratnu oskudicu, racioniranu opskrbu i nedostatak robe široke potrošnje na domaćem tržištu. K tomu, izvorna ambalaža često je mijenjala namjenu te je postajala spremnik za različite kućanske potrepštine i na taj je način postupkom svojevrsnog 'recikliranja' sačuvana do danas', kaže Arčabić.

Takva praksa prenamjene ambalaže, dodaje, zabilježena je i u samih proizvođača. 'Primjerice, kutija za šibice iz Bulaićeve kolekcije, proizvedena vjerojatno nakon Drugog svjetskog rata, prenamijenjena je u kutiju za spajalice, a preko originalne etikete prelijepljena je tek smeđa ljepljiva traka. Fascinantna je činjenica da su izvorni vlasnici uporabnih predmeta u svojim domovima godinama čuvali artefakte koji su izgubili prvotnu uporabnu namjenu postajući s vremenom objekti sentimentalnog značenja ili jednostavno zaborava koji ih je zaštitio od propadanja. Čokoladni zec proizveden u zagrebačkoj tvornici kanditorskih proizvoda Union 1930-ih godina jedan od takvih 'neiskorištenih' predmeta, a sačuvan je u ladici ormarića stana u zagrebačkom Donjem gradu', kaže Arčabić.

Među vrijednijim predmetima Bulaićeve kolekcije ističe raritetni album s dvadesetak etiketa konditorskih proizvoda tvornice V. Bizjak i drug iz sredine 1930-ih godina. Reklamni album izrađen za potrebe trgovačkog putnika, dopunjen rukopisnim bilješkama na poleđinama etiketa, zapravo je dar članice Bulaićeve obitelji i jedan je od prvih predmeta prikupljenih za kolekciju. Pažnju plijeni i toster proizveden u zagrebačkoj tvornici Kontakt 1961. godine. Sačuvan je bez tragova upotrebe, u originalnoj kutiji s deklaracijom na kojoj je naveden datum proizvodnje, s uputstvom za korištenje i s nekoliko recepata za pripremu hrane', kaže Arčabić.