U sklopu Zagreb Design Weeka, koji se u Tehničkom muzeju Nikola Tesla / Hala V održava od 1. do 6. rujna predstavit će se i povijesna izložba 'Zagrebačke ambalaže' nastale u razdoblju između dva svjetska rata, a koja 'otkriva danas nezamislivu snagu zagrebačke industrije'
'Zagrebačka ambalaža' predstavlja predmete iz kolekcije antikvara i restauratora Vitomira Andrije Bulaića, koji se u dječačkoj dobi, 1950-ih, počeo baviti filatelijom (skupljanje poštanskih maraka) i filumenijom (skupljanje žigica, kutija žigica ili samo etiketa s tih kutija), s vremenom proširujući interese.
U kolekciji Bulaić danas se nalaze djela likovnih i primijenjenih umjetnosti, namještaj te predmeti grafičkog i produkt dizajna. Zasebnu cjelinu čini ambalaža i predmeti svakodnevne upotrebe iz 20. stoljeća, dominantno iz razdoblja između dva svjetska rata, kaže nam kustosica izložbe Maja Arčabić.
vezane vijesti
![[VIDEO/FOTO] Otvoreno 'Usijano more' - središnja izložba programa 'Dopolavoro'](/media/thumbnail/500x300/1296017.jpeg?cropId=0)
Unutar nje zastupljena je ambalaža proizvoda zagrebačkih tvornica Kaštel, Pliva, Union, Kraš, Pokorny, Karbon, Tvornica olovaka Zagreb, Neva, Marijan Badel i obrtničkih radionica koje su odavno prestale s radom.
'U toj cjelini ističu se stotine predmeta: boce za alkoholna i bezalkoholna pića, staklena ambalaža za mlijeko, kutije za konditorske proizvode, kutije za lijekove i farmaceutske pripravke, kućanske potrepštine, pribor za pisanje, ambalaža za kozmetičke, ljekarničke i higijenske proizvode i ambalaža za duhanske prerađevine koji svi svjedoče razvoju dizajna, znanosti, tehnologije, industrije te potrošačkog društva i promjena životnih navika kroz 20. stoljeće. Kulturološka vrijednost zato premašuje materijalnu vrijednost tih predmeta', kaže Arčabić ističući kako Zbirka Bulaić otkriva danas nezamislivu snagu zagrebačke industrije.
Pokorny
Prije stoljeća i pol, u Kraljevini Hrvatskoj, 1862. u zagrebačkoj su Vlaškoj ulici Gracijan Mihić i Eugen Sabljić osnovali tvornica likera i vina koju već 1863. kupuje Zagrepčanin Franjo Pokorny dajući joj ime Kraljevska povlaštena zagrebačka dionička tvornica likera Franjo Pokorny. Tvrtku potom, 1879., prodaje dalje, dotadašnjem poslovođi Eugenu Janušiću, koji je zadržao njezin naziv, a tvornica od 1892. počinje djelovati kao dioničko društvo. Do 1908. Pokornyjevi proizvodi dobili su 60-ak nagrada te odlikovanje Franje Josipa I. Zlatnim križem za zasluge (1867.). Svoje je proizvode tvornica plasirala na domaćem i stranom tržištu (Europa i svijet), a likerima je opskrbljivala i francuski dvor.
Od 1930-ih se na proizvodima, plakatima i etiketama za boce, počinje isticati novi logo s inicijalom P, koji je dizajnirao Pavle Gavranić, 'jedan od najboljih hrvatskih dizajnera prve polovice 20. stoljeća'. Nakon Drugog svjetskog rata tvornica je nacionalizirana, a u poslijeratnim godinama udružila se s Tvornicom konjaka i finih likera Patria (1947.), Plemenikom (nekadašnji Arko, 1949.) i Industrijom vrenja Marijan Badel (1950.) te od tada nosi naziv Badel 1862 d. d.
U sklopu izložbe 'Zagrebačka ambalaža' moći će se, među ostalim, vidjeti duhovita boca za liker u obliku knjige. 'Praktična ja za prikrivanje sklonosti alkoholu, kamufliranjem boce na polici s knjigama. Proizvedene je oko 1935. od ocakljene kamenine. Plava je za liker od kima, a crvena za liker od vanilije', kaže kustosica Arčabić.
Dugo vremena, kaže kustosica, Bulaiću je lukrativna djelatnost bilo trgovanje antiknim namještajem, no prema njegovim riječima vremenom ga je 'počelo više zanimati ono što je u ormarima'.
'Izvor nabave predmeta su sajmovi rabljene robe i starina, no daleko češći su izravni kontakti s vlasnicima ili nasljednicima. Prema riječima Vitomira Andrije Bulaića, potencijalno najzanimljiviji predmeti pronalaze se prilikom selidbi i nakon završenih ostavinskih rasprava. Predmete svakodnevne upotrebe izvorni su vlasnici često čuvali za posebne prilike koje nikada nisu nastupile. Najčešće je riječ o predmetima izrađenim od kasnih 1930-ih do 1960-ih godina. To je razdoblje obilježeno slutnjom opasnosti nadolazećeg rata, ratnom neimaštinom i restrikcijama te svježim sjećanjem na poratnu oskudicu, racioniranu opskrbu i nedostatak robe široke potrošnje na domaćem tržištu. K tomu, izvorna ambalaža često je mijenjala namjenu te je postajala spremnik za različite kućanske potrepštine i na taj je način postupkom svojevrsnog 'recikliranja' sačuvana do danas', kaže Arčabić.
Union, Bizjak, Grič - Kraš
Zagrebački trgovci Slavko Deutsch i Julije König 1902. osnivaju Union, zanatsku radionicu za proizvodnju slatkiša i deserta od čokolade. U Trojednoj Kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji posao brzo raste i već 1911. podižu novu zgradu u današnjoj Branimirovoj 21. Union je poznat po investiranju u dizajn, tako je uzorak za Union dizajnirao je Atelier Tri! (Vladimir Mirosavljević, te braća Zvonimir i Božidar Kocmut), najvažnija hrvatska reklamna agencija 1930-ih, kaže kustosica.
Vilim Bizjak 1923. osniva tvrtku Bizjak u Rogaškoj Slatini, a 1928. tvrtku seli u Zagreb i pokreće tvornicu u Savskoj cesti 32 gdje zapošljava do 300 radnika. Union, Bizjak i Grič 1950. su objedinjene i postaju Kraš, koji danas s ponosom ističe 1911. kao godinu osnutka. Na američkom tržištu kupci nisu prihvaćali novi naziv jer su naviknuli na Union pa su proizvodi jedno vrijeme paralelno nosili oba brenda.
Na izložbi se tako može vidjeti kutija za slatkiše tvornice Josip Kraš iz 1950-ih, namijenjena izvozu na inozemno tržište, koja na vanjskoj strani ambalaže nosi oznaku Union, jer je prijeratni brend jamčio prepoznatljivost i kvalitetu proizvoda. Kutija je proizvod litografske radionice Rožankowski i drug, kaže Arčabić.
Takva praksa prenamjene ambalaže, dodaje, zabilježena je i u samih proizvođača. 'Primjerice, kutija za šibice iz Bulaićeve kolekcije, proizvedena vjerojatno nakon Drugog svjetskog rata, prenamijenjena je u kutiju za spajalice, a preko originalne etikete prelijepljena je tek smeđa ljepljiva traka. Fascinantna je činjenica da su izvorni vlasnici uporabnih predmeta u svojim domovima godinama čuvali artefakte koji su izgubili prvotnu uporabnu namjenu postajući s vremenom objekti sentimentalnog značenja ili jednostavno zaborava koji ih je zaštitio od propadanja. Čokoladni zec proizveden u zagrebačkoj tvornici kanditorskih proizvoda Union 1930-ih godina jedan od takvih 'neiskorištenih' predmeta, a sačuvan je u ladici ormarića stana u zagrebačkom Donjem gradu', kaže Arčabić.
Među vrijednijim predmetima Bulaićeve kolekcije ističe raritetni album s dvadesetak etiketa konditorskih proizvoda tvornice V. Bizjak i drug iz sredine 1930-ih godina. Reklamni album izrađen za potrebe trgovačkog putnika, dopunjen rukopisnim bilješkama na poleđinama etiketa, zapravo je dar članice Bulaićeve obitelji i jedan je od prvih predmeta prikupljenih za kolekciju. Pažnju plijeni i toster proizveden u zagrebačkoj tvornici Kontakt 1961. godine. Sačuvan je bez tragova upotrebe, u originalnoj kutiji s deklaracijom na kojoj je naveden datum proizvodnje, s uputstvom za korištenje i s nekoliko recepata za pripremu hrane', kaže Arčabić.
Sedmi Zagreb Design Week u znaku korone
Zagreb Design Week zbog koronavirusa održava se početkom rujna, umjesto u standardnom svibnju.
Ovogodišnja tema, ističu organizatori, nije mogla biti ništa drugo nego Korona i Nova normalnost (New Normal), s obzirom na to da je koronavirus postao globalni problem broj jedan i natjerao nas da iz temelja promijenimo život. Pritom se nameće niz pitanja – od onoga moramo li dizajnirati novu normalnost do toga kako ćemo redizajnirati svijet i kakav nam je internet potreban. Niz dizajnera, dodaju, ima spremne odgovore na ta pitanja i predstavit će ih na Zagreb Design Weeku.
