Ona je priznala da jedno vrijeme, dok je bila intendantica splitskog HNK-a (1998-2002), utjehu pronalazila u alkoholu kako bi se othrvala političkim pritiscima kojima je bila izložena.

'Splitska intendantura je možda najtamnija strana mojeg života. Ja sam se tada spašavala alkoholom, nisam mogla izdržati pritiske, posebno iz politike', rekla je Mani Gotovac

Istaknula je da je u knjizi 'Ma koji život, ma koji teatar' jedno poglavlje posvetila upravo svojoj intendanturi u splitskom HNK-u naslovivši ga: 'Splite, dušo moja, zašto me snebivaš'.

'Za mene je kazalište stvarnost, put ka istini, a i moj je život put ka istini', kazala je Gotovac.

Također je rekla da se teatar diljem svijeta doživljava kao 'sedma rupa na svirali', ali unatoč tomu teatar je važan jer se 'ipak iz njega nešto pokreće'.

Mani Gotovac se posebice osvrnula na svoju nedavnu izjavu kako su lijepe Splićanke 'možda i frigidne', zbog čega je bila izvrgnuta kritikama u dijelu medija.

'Za frigidnost je potrebno dvoje, za frigidnost nisu krive samo žene nego podjednako i muškarci, ali time ne želim napasti ni žene ni muškarce. Frigidnost je stanje duha, neosjećanje boli, radosti i užitka. Ja ne govorim samo o seksualnoj frigidnosti', pojasnila je Mani Gotovac svoje stajalište o frigidnosti.

Za sadašnjeg intendanta splitskog HNK-a Tončija Bilića rekla je da ga brani jer 'nudi umjetnost, a mene samo to zanima', a kazala je i zašto je napadala bivšeg intendanta tog kazališta Duška Mucala

'Napadala sam bivšega intendanta splitskog HNK-a Duška Mucala jer je on doveo splitsku kulturu do dna. Mucalo je bio posljednji čin deurbanizacije Splita', izjavila je Mani Gotovac.

Urednik knjige 'Ma koji život, ma koji teatar' Velimir Visković rekao je da je riječ o kazališnim memoarima Mani Gotovac te da ju je osobno nagovarao da ih napiše jer ima golemo kazališno iskustvo.

'Ona se svađala svugdje gdje god je bila angažirana, u ovoj knjizi ona piše i o tim svojim obračunima. No u knjizi ima i prekrasnih portreta kazališnih ljudi', istaknuo je Visković.