Predstava je nastala u sklopu projekta Razvojni &TD kojemu je cilj okupljanje mladih umjetnika ili umjetničkih grupacija koje imaju izraženi afinitet prema istraživačkom i eksperimentalnom radu unutar polja kazališnih praksi.

Glumci Selma Mehić, Josipa Oršolić, Danijel Radečić, ujedno i suautori predstave, osobe su potpuno različitih životnih i kazališnih iskustava, a okupili su se u veljači prošle godine kako bi podijelili svoja viđenja sreće.

U nastajanju ove predstave morali su se suočiti s pandemijom, karantenom, potresima i odlaskom redateljice.

"Prepušteni izboru da predstavu do kraja realiziraju sami, zaključili su da bi ih usrećilo da ostanu na okupu i podijele ono što su u procesu saznali o sebi i jedni o drugima: da usamljenost nije trajna, da rakija pomaže, da je kazalište ponekad jako čudno, da gotovo ništa nije nepromjenjivo, da svatko može plesati", ističe se u najavi.

U toj igri, dodaje se, neki dijelovi predstave prepušteni su slučaju i mijenjaju se iz izvedbe u izvedbu te su tako i njihovi doprinosi na temu sreće svaki put ovisni o ishodu igre, kao što je i samo kazalište uvijek ovisno o ishodu glumačke igre, poručuju iz kazališta.

Dramaturšku podršku glumcima dala je Nina Gojić, autorica scene i kostima je Ana Paulić, glazbe Toni Starešinić, oblikovatelj svjetla nedavno preminuli Miljenko Bengez, fotograf Igor Obol, a vizualni identitet potpisuje Damjan Uzelac.

Predstava je nastala u produkciji Kazališne družine Tragači i Teatra &TD.