Bilo je to 20. studenog 2008, kada je tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader izjavio da je država ekonomski gledano 'u banani'. Šest godina kasnije Ivo Sanader služi zatvorsku kaznu u Remetincu, njegova nasljednica na premijerskoj poziciji Jadranka Kosor žali se zato što je više ne dočekuju masovke u Gospiću, a aktualni premijer Zoran Milanović bavi se... hm, zapravo je teško reći čime konkretno.

No iako se mnogo toga promijenilo od studenog 2008, Hrvatska je i dalje 'u banani', s time da je dotična od žućkasto-zrele postala smećkasto-gnjila. A i dalje smo 'u banani' zbog pogrešne i promašene politike, čiji se predstavnici doduše već godinama sustavno trude oprati ruke od vlastite odgovornosti za ekonomsko stanje, proglašavajući da je cijela stvar izvan njihove kontrole.

Demontaža takve politike bez ekonomske politike zato je najveća vrijednost knjige 'Odmah okončajmo ovu krizu!' Paula Krugmana, profesora na Princetonu, utjecajnog kolumnista New York Timesa i, last but not least, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju. Krugmanova knjiga se, naravno, ne bavi direktno slučajem ekonomskog propadanja Hrvatske, nego globalnim ekonomskim odnosima, napose politikama koje se artikuliraju i provode u SAD-u i Europskoj uniji, no vrijedi još uvijek naglasiti da se to itekako tiče i svih nas, jer to je i, htjeli-ne htjeli, ekonomska politika u kojoj živimo.

Zato bi za sve one koji žele razumjeti suvremenu ekonomiju Krugmanova knjiga trebala biti obavezno štivo, bez obzira na to slažete li se s njegovim kejnzijanskim postavkama ili ne, no teško je vjerovati da Algoritam ima potencijalni bestseler jer se u državi koja se nalazi u šestoj godini ekonomskog sunovrata i dalje nije u stanju suvislo javno raspravljati o ekonomskoj politici.

'Odmah okončajmo ovu krizu!' (u originalnom naslovu riječ je o 'depresiji') analizira gospodarski oporavak SAD-a i EU-a nakon svjetske krize koju je 2008. pokrenuo Wall Street, a Krugman dolazi do zaključka da je europska politika, koju iz Berlina diktira Angela Merkel, dovela do produbljivanja gospodarskog sloma dijelova EU-a dok je i nedovoljan paket poticaja Baracka Obame spasio SAD od totalnog kraha. Ukratko, Krugman je manje-više standardni sljedbenik ekonomskih teorija Johna Maynarda Keynesa (koje su se i u praksi pokazale uspješnima), po kojima se - pojednostavljeno - štedi dok gospodarstvo raste, a troši i troši i još malo troši kada nema rasta.

Krugman je ovu knjigu posvetio 'nezaposlenima, koji zaslužuju više', iznoseći doista uznemirujuće podatke o ljudskoj katastrofi koju predstavlja ekonomska kriza, ali i nudeći konkretna rješenja za bolju politiku. Usput se brutalno obračunao s Međunarodnim monetarnim fondom i tzv. Trojkom koja je diktirala ekonomsku politiku Grčkoj, a među onima za koje ima samo ledeni prezir svakako je britanski povjesničar Niall Ferguson, čije ekonomske teze Krugman pobija sa žarom nabrijanog tinejdžera.

'Odmah okončajmo ovu krizu!' knjiga je puna intelektualne strasti s jedne strane i građanskog bijesa s druge, zamišljena i kao potencijalni gospodarski program za neke druge, bolje vlade kojih sada baš i nema u svijetu. Kada je pak riječ o ekonomskoj politici hrvatske Vlade, teško je vjerovati da bi dobila prolaznu ocjenu Paula Krugmana, jer zapošljavanje izostaje, a deficit se povećava. To je, da se opet podsjetimo bivšeg premijera Sanadera, politika 'kakit ću, piškit ću', dakle politika nemuštog glavinjanja u kojoj i svaki dobar potez poništavaju tri loša. Još uvijek smo 'u banani'.