Od 8. do 15. siječnja svaki dan od 9 do 12 sati te 14 do 20 sati (osim nedjelje) posjetitelji će moći prisustvovati nastanku djela 'My whole life'.

'Slika će nastajati u Galeriji SC tjedan dana. Stipan će u galeriji živjeti, stvarati i spavati. Na taj će način i posjetitelji izložbe postati djelićem slike, i oni će, makar na trenutak, biti dio njegovog života, njegove plovidbe kroz institucije – od rodilišta, preko vrtića, škola, fakulteta i galerija do onog neizbježnog, do zadnje, konačne instance.

Život je, na kraju, samo igra. Precjenjujemo ga često, podcjenjujemo još češće. Mudraci su rekli da ga ne treba uzimati previše ozbiljno jer se nitko nije živ izvukao iz njega. Stipan to zna bolje od ikoga. Njegov pristup je zastrašujuće ozbiljan, ali i veselo neopterećen; tjera vas da se zamislite, ali vas i nasmijava, blesavo, dječje', najavio je u predgovoru izložbe novinar i pisac Andrija Škare

Ideja je demistificirati slikarstvo i približiti ga publici, ali mu istovremeno pokušati vratiti patinu i dostojanstvo nekih starih vremena. Formalno je riječ o autoportretu, no oko njega je i bogatstvo detalja, situacija kroz koje autor prezentira svoj životni put, od rođenja do smrti. Do samog koncepta došlo je iz praktičnih razloga, tvrdi Stipan Tadić

'Ne znam je li potez hrabar i nekako ne očekujem neku pretjeranu gužvu oko svega. Detaljnu skicu sam napravio unaprijed, tako da će u galeriji biti samo čisti slikarski proces. Od podslika, preko lazura, do detalja.'

Mladi umjetnik namjerava prikazati kartu svog dosadašnjeg života kroz nekoliko 'najbitnijih' etapa. I sam čeka da se kroz proces slikanja otvore nova pitanja kojima će se pozabaviti. Također, ostaje otvoreno i kako će izgledati interakcija s posjetiteljima.

'Često mi ljudi dolaze u atelje pa gledaju kako slikam. Također često radim na muralima, pa imam dosta promatrača. To daje na dinamici u slikanju i malo razbija monotoniju tmurnog atelijerskog posla. Kroz to upoznajete ljude, sprijateljite se naravno, saznate ponešto o nekome i obrnuto. Lijepo je to, ali naravno, tu je uvijek noć, koju volim koristiti za samački posao', kazao je autor objašnjavajući koliko je sam proces vezan za ispisivanje događaja iz njegova života.

'Ovisno o umjetnikovoj volji, toliko je i 'stvarna' autobiografija koju piše. Možda je svaki umjetnikov rad zapravo autobiografija? Direktna autobiografija često navigira u nekom smjeru, tužnom, veselom, kakvom god, ona ima određen stil, ali to isto govori o samom autoru, tako da ne znam ima li ikada bijega od tzv. stvarnosti', zaključuje te ističe kako ima 20 nedovršenih slika i 50 načetih ideja koje treba ostvariti, navodeći umjetnike koje iznimno cijeni.

'U stripu najviše volim recentne autore, jako su popularni i čini mi se da strip kakav ja volim danas naročito cvijeta – Daniel Clowes, Jim Woodring, Jason, Art Spiegelman, Robert Crumb, Manu Lacernet, Joan Sfar, Lewis Trondheim. U slikarstvu više volim starije autore, naročito njemački Neue Sachlichkeit – Christian Shad, Otto Dix i Georg Grosz, također slikare rane renesanse i srednjeg vijeka. Od suvremene umjetnosti najviše volim Mauricija Catellana, braću Chapman i Fischl & Weiss. Od književnosti klasike, Cervantesa, Tolstoja, Dostojevskog, Camusa, Thomasa Manna. A od filmova volim sve američke i europske klasike, ali od manje poznatih su mi se u zadnje vrijeme jako dojmili austrijski redatelji – Götz Spielman i Ulrich Seidl.'

Nakon što završi sliku otići će na jednomjesečni boravak u St. Peterburg. Ondje će nastati njegovi novi radovi koji će u ožujku biti izloženi u galeriji Greta.