Nakon tjestenine, umjetnih nokata, bicikala i brojnih drugih predmeta, 3D printeri polako, ali sigurno otiskuju se i u arhitekturu. Nedavno je u Kini u samo jednom danu isprintano čak 10 kuća. Koje su prednosti i mane korištenja 3D printera u arhitekturi i jesmo li usred revolucije, provjerili smo s Robertom Vdovićem, asistentom na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu i predsjednikom udruge FabLab za promicanje digitalne fabrikacije
Iako su za većinu ljudi još uvijek prilično apstraktni, vijesti o zapanjujućim pothvatima 3D printera u posljednje vrijeme čitamo gotovo na dnevnoj razini.
Trodimenzionalni ispis postoji već 30 godina, ali svojevrsnu 'revoluciju' pokrenuo je 2005. projekt RepRap profesora Adriana Bowyera. Ideja mu je bila stvoriti samoreplicirajući printer i učiniti ga dostupnim svima, što se i dogodilo.
Nakon svojih prvih koraka u prehrambenoj industriji, dizajnu, proizvodnji medicinskih pomagala, 3D printer pronalazi svoje mjesto u arhitekturi, i to nimalo polako.
U sklopu projekta kineske tvrtke Winsun New Materials u samo jednom danu, korištenjem 3D printera, niknulo je čak 10 kuća u Kini.
Za izgradnju je korišten reciklirani građevinski otpad, a cijena izgradnje jednog objekta svedena je na oko 20.000 kuna. U izgradnji je sudjelovalo tek nekoliko radnika.
Ranije ove godine počeo je i prvi europski projekt printanja kuće – Canal House u Amsterdamu. Radi se o pothvatu studija Dus Architects koji koristi stroj Kamermaker izrađen uz pomoć nizozemske firme Ultimaker.
'Građevinska industrija jedna je od najprljavijih i neefikasnijih industrija, rekao je Hedwig Heinsman, arhitekt studija Dus Architects u razgovoru za Guardian. S 3D printerom nema otpada, reducirani su troškovi transporta i sve može biti otopljeno i reciklirano. Ovo bi moglo revolucionarizirati nastajanje gradova', smatra Heinsman.
O primjeni 3D printera u arhitekturi razgovarali smo s mr. sc. Robertom Vdovićem, asistentom na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu i predsjednikom udruge FabLab za promicanje digitalne fabrikacije.
'Kao što se može vidjeti, već ima nekih konkretnih primjera primjena digitalne fabrikacije odnosno direktne proizvodnje iz računala u arhitekturi, ali to je još u pionirskim začecima. U svijetu postoji nekoliko inicijativa, a najbliži gotovoj oblikovanoj kući je projekt grupe Kamermaker – Canal House. Iz primjera Kine i Amsterdama vide se prednosti korištenja 3D printera u arhitekturi, povećanje brzine izgradnje, stvaranje novih oblika, formi i drugih ušteda u izgradnji', rekao je Vdović.
Na pitanje o kvaliteti isprintanih građevina, Vdović odgovara kako postojeći primjeri, prvenstveno ovaj kineski, ipak idu više na stranu kvantitete, a manje na stranu kvalitete, no ističe kako smo još uvijek u pionirskoj fazi te će se na kvaliteti bez dileme raditi.
'Kada se pogleda navedeni primjer iz Kine vidi se da se radi o vrlo grubim detaljima, a otvara pitanja na koja mnoga istraživanja u svijetu danas traže odgovore. Potrebno je naglasiti i da ova tehnologija omogućava npr. oblike koji se tradicionalnom gradnjom nisu mogli postići. Standardizacija novih procesa u gradnji je dugotrajan postupak, s ciljem prvenstveno zaštite ljudi i dobara koji se u njima nalaze, tako da kvaliteta mora biti neosporna kada se tehnologija jednom odobri.'
Iako su hrvatski primjeri uporabe 3D printera u arhitekturi zasad svedeni tek na makete, Vdović je optimističan.
'Volio bih reći da niti u Hrvatskoj ne zaostajemo previše, barem na razini ideja. Ideja za prvi digitalno proizvedeni paviljon postoji već neko vrijeme na Arhitektonskom fakultetu uz inicijativu udruge FabLab, međutim za sada nije realizirana, no rade se istraživanja i priprema projekt korištenja tehnologije 3D ispisa s ciljem održive gradnje.'
Dodao je i kako vjeruje da će spomenuta inicijativa zaživjeti vrlo brzo i da će se moći vidjeti i posjetiti uskoro.
