Tribina je započela konstatacijom moderatorice Nataše Anutnov da je 17. travnja najavljena privremena obustava programa te da je otpušteno 59 radnika i radnica Rijeke 2020, pri čemu je najavljeno da se radi na restrukturiranju programa. Potvrdila je i da su kontaktirali Ministarstvo kulture oko sudjelovanja na tribini, ali nitko im se nije javio.

Pitala je direktoricu tvrtke Rijeka 2020 Eminu Višnić što se zadnjih mjesec dana događalo u njenoj organizaciji.

'Prije svega želim poslati jasnu poruku: EPK kao projekt nije stao niti je ikad itko od nas koji vodimo projekt rekao išto drugačije. Zašto su se pojavile interpretacije koje tvrde suprotno i zašto su se pisale osmrtnice to je pak jedno drugo pitanje i mene osobno zanima kako se do toga zaključka uopće došlo', rekla je Višnić koja je izložila kalendar aktivnosti koje su poduzete od početka krize. EPK, napomenula je, puno je širi od tvrtke Rijeka 2020 i dotiče se mnogih programskih partnera.

Nakon što su 12. ožujka objavili informaciju o odgađanju programa zbog odluke nacionalnog Stožera civilne zaštite, obavljen je razgovor s partnerima koji vode veće segmente programa. Procijenjeno je da će zabrana trajati i dulje od tada najavljenog, no u to vrijeme još su se nadali da bi se do lipnja moglo početi raditi. Svi su tada mislili da će virus proći, no tek se ovih dana konačno vidi, smatra Višnić, da se život neće samo tako vratiti u normalu.

'Dvije godine planirali smo taj program, a onda smo u samo mjesec dana hitno morali presložiti okvir. O konačnom programu sada ne može ni biti riječi. Svi postavljaju pitanje: 'Koliko da režemo, koliko ima novca?' A mi ni danas nemamo odgovor na to pitanje jer Ministarstvo kulture bi idući tjedan trebalo odgovoriti na naše upite', rekla je Višnić, dodavši da je većina programa u principu javno okupljanje, što neće biti moguće tko zna do kad, možda do lipnja, a možda i kasnije.

Dalje je iznijela sve aktivnosti koje su u Rijeci 2020 poduzeli, sve razgovore koje su vodili, prijedloge s kojima su išli prema osnivačima Rijeke 2020: hibernacija tvrtke i obustava aktivnosti ili smanjivanje opsega rada, što prati i smanjivanje broja zaposlenih. U drugoj varijanti, jer kako je rekla Višnić, odbačen je scenarij potpunog zaustavljanja projekta, nudi se postupak u dvije faze: prva, koju su prošli i koja je značila rečene otkaze, i druga, najkasnije u lipnju i srpnju, koja nudi dvije varijante, jednu s više i jednu s manje programa.

Taj dokument je poslan MK-u i PGŽ-u, i to nije finalni, nego polazišni dokument, rekla je Višnić, koja se osvrnula i na kritike da je Rijeka 2020 posljednjih tjedana komunikacijski bila nevidljiva. Istina je, priznala je, da dva tjedna nisu komunicirali, za što je rekla da će preuzeti odgovornost ako treba. Dodala je da uopće ne stoji teza da su finalnu verziju prijedloga programa napravili bez partnera, što je bilo navedeno kao jedno od glavnih pitanja u najavi tribine.

Pored Višnić, od pozvanih sugovornika na tribini je bio i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji je tijekom rasprave procjenio da bi za 'novi' EPK trebalo trideset milijuna kuna, ali uz ogradu da nitko ne zna koliki će iznos na kraju biti osiguran za nastavak projekta.

Uz njega, na tribinu su pozvani i Snježana Prijić-Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci, Davor Mišković, voditelj udruge Drugo more, nositelja programskog pravca Dopolavoro te Damir Čargonja, predstavnik Novog turizma d.o.o. te organizator programa Privremene autonomne zone.

U razgovoru, koji je prenosila Radio Roža, sudjelovali su još i brojni kulturnjaci i drugi sugovornici, od Vitomire Lončar, Aljoše Pužara, Ksenije Zec, Gorana Sergeja Pristaša, Marcella Marsa, Zvonimira Peranića i Daniele Urem do Irene Kregar Šegote, i formalno povezane s projektom EPK-a.

Rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić-Samaržija rekla je da u ovom trenutku moramo 'biti hiperambiciozni'.

'Ovdje ne smijemo pokazati ni najmanje slabosti. Trebamo sve snage upregnuti zato što ovo ima simbolički značaj, Rijeka ne smije odustati! Svi ćemo biti krivi i odgovorni ako sad ne uspijemo povratiti EPK u najvećoj mogućoj mjeri', poručila je.

Davor Mišković iz organizacije Drugo more, zadužene za provedbu programskog pravca Dopolavoro, iznio je svoje viđenje trenutne situacije na konkretnom primjeru, ali i sagledao situaciju iz šire perspektive i umjetnika u Hrvatskoj i u inozemstvu.

'Mi smo neke projekte radili dvije godine, umjetnici su radili na njima, istraživali, producirali… Trebalo je samo finiširati. Mi smo na neki način, zajedno s našim partnerima, rekli da ćemo ih realizirati kako god. U bilo kojem formatu – oni će se dogoditi. Problem je s velikim spektaklima koji uključuju puno ljudi, to je još uvijek nepoznanica, ovisi o režimu budućeg načina života. Problem je i s umjetnicima koji su trebali doputovati recimo iz Amerike ili Kanade, to je otpalo, Dopolavoro se bitno suzio', rekao je Mišković opisujući trenutno stanje kao gigantsku krizu u kulturi.

S njime se složio i Marcell Mars, jedan od istraživača Centra za postdigitalne kulture pri Sveučilištu Coventry, koji je za Rijeku 2020 s kolegama radio na projektu 'Piratska skrb'. Kao jedini put prema konkretnom rješenju Mars vidi solidarnost.

'Solidarnost je ključna stvar. Ona je pitanje preživljavanja i trebamo ju postaviti kao ključni fokus. Trebamo graditi priču koja će svoj temelj imati na solidarnosti', rekao je.

Na situaciju se osvrnuo i Sergej Pristaš, dramaturg i redovni profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te suosnivač i član BADco.-a, kolektiva za izvedbene umjetnosti.

'Rijeka se trenutno nalazi u iznimno važnom povijesnom trenutku, u momentu redefiniranja toga što je kultura u kontekstu ovog trenutka. Fokus treba biti na kulturi, ne na repertoaru', poručio je.

Ksenija Zec, koreografkinja i autorica plesnih i dramskih predstava te profesorica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje predaje Scenski pokret, dala je svoje mišljenje na temu digitalizacije kulture koja se sve više spominje u javnosti zbog novonastale situacije i objasnila kako to nije tako jednostavno, iz brojnih razloga.

'Digitalna umjetnost nije samo snimka kazališne predstave', poručila je i dodala: 'Sve što u ovom trenutku napravimo, zalog je za budućnost. Ne treba smanjiti kriterije, nego treba smanjiti formate'.

Najoštriju kritiku svemu rečenom u službenom dijelu, prije rasprave, uputila je Vitomira Lončar koja je upozorila da je moguće da ni u rujnu ni u listopadu neće biti okupljanja.

'U svim vašim planovima nema prijedloga za online aktivnosti, što znači ne vidjeti vrijeme koje vidiš. Izlaganja pokazuju da vi radite kao da imate deset godina vremena, sve neki futuri, a situacija je prošlo vrijeme', rekla je Lončar, dok su se Pužar i Čargonja osvrnuli osobito na otkaze zaposlenicima u Rijeci 2020.

'Šokiralo me otpuštanje radnika, i ja sam potpisnik onog pisma. Ali šokiran sam i tim pismom, pisano je kako je pisano, ne zna se baš previše što se traži, ali to je razočaranje tih ljudi koji su ostali bez posla pa su se pobunili', rekao je Čargonja, dodajući da neki koji su navedeni kao potpisnici zapravo nisu ni potpisali to pismo. Na primjedbu gradonačelnika da ih je takvih većina odgovorio je: 'Ja to ne znam, ali generacija se pobunila i želi ostvariti svoja prava. To je uvijek tebalo biti ispred ostalog.'

Snimku cijele tribine možete poslušati ovdje.