Svake se godine hrvatski pisci i novinari nađu u jednoj neugodnoj situaciji: preporučuju, oduvijek zainteresiranom hrvatskom čitateljstvu, naslove koje bi vrijedilo pročitati kroz tri ljetna mjeseca. Neugodna je to i, rekli bi naši istočni susjedi, jalova rabota: nikad ne znaš jesu li to zaista knjige koje preporučuješ ili ta preporuka vrijedi samo u trenutku dok je pišeš, nikad ne saznaš je li itko zaista ove knjige nabavio i pročitao, a ono najgore od svega: pitaš se, iz ljeta u ljeto, kakvog smisla ovakve liste imaju. Tko čita, čita tijekom cijele godine, i ne mogu ga u tome poremetiti superćelijske oluje, upaljeni crveni meteoalarmi, prometni kolapsi, ni kugla sladoleda od tri eura.

Ipak, ovo je moj ovoljetni popis knjiga, zapravo, popis radosti koje bih voljela podijeliti s drugima, naivno i djetinje vjerujući (a što mi drugo preostaje) da će ih još netko pročitati i doživjeti sve ono što poslije knjige ostaje, a ostaje mnogo toga: ushit, zanos, otriježnjenje, sagledavanje sebe, ostaje jedan ugodan osjećaj da smo tu knjigu, neobuzdanu i slobodnu, i emotivno i intelektualno 'savladali'. Najveća je radost, nesumnjivo, kad nam netko, 'otkrije' neko djelo, ono za koje ne znate, koje ste previdjeli, koje je od vas bilo daleko u svakom smislu, a sad se pojavljuje i u fizičkom obliku: kao neodvojivi dio vašeg tijela. Duboko vjerujem da knjige koje volimo žive u našim tijelima.

Tolstoj, Uskrsnuće (Europapress holding, prevoditelj Iso Velikanović)

Trebalo je proći i previše godina da stignem do ovog Tolstojevog romana, kod nas, uglavnom, zaboravljenog i nezapaženog. Nije ovo mjesto na kojem ću obrazlagati radnju, likove, temu, jezik. Dovoljno je, vjerujem, da je ovo jedna od onih knjiga koja me neprestano uči da nemam pravo osuđivati druge ljude zbog njihovih postupaka i razumijevanja; roman koji je zapravo sav sazdan od one biblijske 'tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen'. Roman koji bismo trebali čitati i obnavljati ga, zalijevati ga duboko u sebi, tako bismo lakše preživjeli i sebe i druge oko sebe.

Orhan Pamuk, Noći kuge (Vuković&Runjić, prevoditelj Ekrem Čaušević)

Za vrijeme pandemije koronavirusa, mnogi su čitali karantenske romane. U meni je bilo toliko unutarnje buke tih godina (vidite, već zvuči kao neka daleka prošlost), da me pandemija nije previše zanimala. U to su se doba kod nas pojavile Pamukove Noći kuge, taman kad je naša pandemija bila na zalasku. Pročitala sam Noći kuge prije mjesec dana, za vrijeme predizborne kampanje, u Hrvatskoj. Bio je to jedini način da toj pandemiji 'umaknem'. Noći kuge su veličanstven roman, jedna od onih knjiga za koje mi je žao što ipak ima kraj. Epidemija kuge na otoku Minger u Osmanskom carstvu, te živopisni likovi koji je pokušavaju spriječiti i preživjeti, načini i metode kojima su se tada 'dovijali' ilustrira ono što svaka država pojedincu radi i nerijetko joj ne trebaju ni kuga ni korona. Važna je kontrola. Ovu knjigu bi trebali pročitati i zagriženi vakseri i antivakseri, ali i članovi onog famoznog Kriznog stožera. Noći kuge su, ustvari, roman o potpunoj dehumanizaciji čovjeka, vremenu koje danas živimo: jednako u činu, različito u metodi, ali s istim posljedicama.

Julijana Adamović, Divlje guske (Fraktura)

Brojna djetinjstva su, ustvari, bila mučeništva. Djetinjstva smo preživjeli, ali ih nikad nismo 'nadživjeli'. Divlje guske su važan i velik roman, jedan od onih romana, koji zaista imaju moć probuditi u vama zatomljeni gnjev i bijes. Jedan od onih romana koji oslikava kolektivni društveni poraz u svakom smislu. Mučna, teška i tjeskobna knjiga, idealna za ljeto. Čitajte je na plaži. Natjerat će vas da preplivate vlastite tuge i traume.

Milena Marković, Deca (LOM, Beograd)

Meteorološkim rječnikom kazano, Deca su poput superćelijske oluje: kidaju oluke s kuća, drveća dižu iz zemlje, crijepove tjeraju u let, a ljude da panično bježe, sakrivaju se na sigurna mjesta, dok ne prođe. Pročitajte Decu, nema sigurnih mjesta, poslije oluje dolazi istina i do nje se, dolazi, isključivo, olujom.

Nataša Govedić, Pasja kola (VBZ)

Ako vam je do igre, ali ozbiljne i oštroumne igre, pročitajte Pasja kola. Niso samo pjesnička zbirka posvećena psovci ili psu, nego riječima i svemu onom što riječi stvaraju i rastvaraju. Životu i čovjeku samom. Na prvu duhovita zbirka pjesma, na drugo, treće čitanje, svaka pjesma demonstrira moć i snagu riječi same.

Nikola Strašek, Leptirići u trbuhu, glave na kolcima (Oceanmore)

Dugo je naša književnost čekala na pisca i pjesnika poput Nikole Strašeka - revolucionara; revolucija, naprosto, nije u našoj tradiciji. Strašek ju je ovom knjigom počeo i čeka sve nas da mu se pridružimo. Pročitajte ovu pjesničku zbirku, ponudit će vam jedno duboko iskustvo života. I nećete se pokajati; naprotiv, Strašek nas, ustvari, upozorava, na radost života. Čini to bolje nego svi naši psiholozi, psihijatri, šamani, svećenici, efendije i popovi. U njegov pjesničkoj zbirci ima više Boga nego što će ga na Kaptolu ikad biti.

Pustolovine Toma Sawyera, Mark Twain (Školska knjiga, Divina Marion)

Jedan od onih lektirnih naslova kojim je, uglavnom, netalentirani kadar u prosvjetu, pokušavao djeci 'omiliti' čitanje. Nisam sigurna da im je uspjelo. Ne znam je li Tom Sawyer 'otkazan', ali ako ste odrasla osoba, pročitajte ovu knjigu, neće vam biti žao. Naprotiv, sada nećete biti dječak, nego tetka Polly i svi oni silni odrasli koji tako lako i brzo zaboravljaju da su i sami, jednom, bili djeca. Da smo od mnoge djece strogošću i disciplinom stvorili krpene lutke kojima se onda, tako poslušnim, naokolo hvalimo.

Maria Duenas, Vrijeme krojenja (Fraktura, prevoditeljica Silvana Roglić)

Obožavam junakinju ove knjige, Siru, krojačicu i modisticu koja preživljava što se preživjeti ne može. Ženu koja u pauzama između šivanja mijenja tijek Drugog svjetskog rata svojim špijunskim angažmanom. Sjajno žanrovsko ostvarenje, puno napetosti, intriga, ljubavi i nježnosti, istinski užitak, ali i podsjetnik, koliko i kako sreća prati hrabre.

Mate Gabor, Kada tijelo kaže ne (Mozaik knjiga, prevoditeljica Mirna Čubranić)

U bujici self-help literature i priručnika za preživljavanje braka, veza, života s emocionalno nezrelim roditeljima, 'problematičnom djecom', zagađenim okolišom, što ih redovito, k'o saharski pijesak, nanese i kod nas, izdvajaju se knjige Mate Gabora, ozbiljnog liječnika koji se bavi svojim pacijentima, a njegovi smo pacijenti svi mi. U ovoj provali životnih gurua i kojekakvih stručnjaka čije se knjige kod nas prodaju od ozbiljnih knjižara do poslovnica Hrvatske pošte i supermarketa, Gabor vraća vjeru, ne samo u medicinu, nego u čovjeka, sposobnog vlastitim odlukama pobijediti samog sebe i tako lakše preživjeti i one druge.

Zane Gray, Jahač usamljene zvijezde (Otokar Keršovani, prevoditelj Omer Lakomica)

Završila sam prvi razred osnovne škole i na ljetni raspust, iz školske knjižnice, uzela nekoliko romana Zanea Graya. U sjećanje ne mogu prizvati likove i radnju, ne mogu prizvati ništa, osim uzbuđenja i provale adrenalina, kad ga se sjetim – Zane Grey. Pisac mog djetinjstva, pisac pravde koju sam, kao dijete, tada, samo u njegovim knjigama iskusila. Njegove su mi knjige obilježile djetinjstvo; uvjerio me da pravda postoji, a Jahač usamljene zvijezde da loši, ipak, mogu postati dobri. Ozbiljne su to stvari: i zabluda i nada, na tome počiva svijet.