Disput je objavio tri prozna dragulja iz različitih književnih epoha svjetske književnosti, remek-djelo Francisca de Queveda "Snoviđenja", "Sjene zaboravljenih predaka" klasika ukrajinske književnosti Mihajla Mihajloviča Kocjubinskog i "Prijatelj Armenac" Andreja Makinea.

Knjiga "Snoviđenja" Francisca de Queveda, jednog od najslavnijih autora španjolske književnosti, posebno njezina "zlatnog doba", skup je od pet fantastičnih priča alegorijsko-moralističkog, odnosno satirično-burlesknog karaktera (San o Sudnjem danu, Đavlom opsjednut redarstvenik, San o paklu, Svijet iznutra i San o smrti).

U njima se ogleda sva autorova stilska i jezična virtuoznost, koju on stavlja u službu oštre, pesimistične i skeptične vizije ne samo španjolskog društva sedamnaestog stoljeća nego i čovječanstva općenito. Prijevod na hrvatski potpisuje Karlo Budor.

Klasik ukrajinske književnosti

Mihajlo Mihajlovič Kocjubinski (1864.-1913.) klasik je ukrajinske književnosti, autor mnoštva kratkih priča i pjesama, od kojih mnoge za života nije tiskao.

Njegova pripovijest "Sjene zaboravljenih predaka" (1912.) zasniva se na književnosti dobro poznatoj temi neprijateljstva dviju obitelji i velike, zabranjene ljubavi između dvoje njihovih potomaka.

Originalnost djelu daje mjesto radnje, smještene u ukrajinski dio Karpata, zemlju Gucula, gdje nas pripovijest vodi magičnim svijetom gorštaka čiji su običaji, vjerovanja i svakodnevnica, uvjetovani geografskom izoliranošću, uistinu jedinstveni. Knjigu je na hrvatski preveo Filip Badanjak.

Andreï Makine rođen je 1957. godine u Krasnojarsku u Sibiru. Godine 1987. došao je u Pariz, a nekoliko godina poslije doživio je velik uspjeh s romanom "Francuska oporuka" (1995.) koji je dobio dvije najprestižnije francuske književne nagrade: Goncourt i Médicis. Član je Francuske akademije.

Roman o trinaestogodišnjaku koji živi u sirotištu u Sibiru

Roman "Prijatelj Armenac" (prijevod Sanja Šoštarić) pripovijeda trinaestogodišnjak koji živi u sirotištu u Sibiru u posljednjim godinama sovjetskog carstva.

Nakon što u školskom dvorištu brani slabašnog tinejdžera Vardana od zlostavljanja vršnjaka, novostečeni ga prijatelj uvodi u tzv. Vražji kraj, malu zajednicu armenskih obitelji koja se tu doselila da bude blizu svojih voljenih, ondje zatvorenih pod optužbom da su osnovali tajnu organizaciju boraca za neovisnost Armenije. U romanu upoznajemo niz živopisnih likova i doznajemo njihove, često tragične, životne priče.

Disput je dosad objavio Makineove knjige "Francuska oporuka", "Rekvijem za Istok", "Knjiga kratkih vječnih ljubavi" i "Zemlja i nebo Jacquesa Dormea".

Novi naslovi iz Edicija Božičević

Edicije Božičević u ožujak ulaze s dva nova naslova, kratkim romanom "Udaljena zvijezda" Roberta Bolaña, jednim od najboljih autorovih kratkih romana i pravim draguljem za sve ljubitelje ovog autora, te teorijskom knjigom Tina Lemca "O pjesmi pjesmom".

Roberto Bolaño Ávalos (1953.-2003.) jedan je od najznačajnijih autora španjolskog govornog područja. Dobar dio njegova opusa objavljen je tek posmrtno, ali slavu je doživio već za života, nakon objavljivanja romana "Divlji detektivi" 1998. godine, za koji je nagrađen najprestižnijim priznanjem za prozu na španjolskom jeziku, Nagradom Rómulo Gallegos. Uz dva najznačajnija djela, romane "Divlji detektivi" i "2666", napisao je niz zbirki poezije, kratkih priča te novela i kraćih romana.

Antijunak "Udaljene zvijezde" je Alberto Ruiz-Tagle, zloglasni Carlos Wieder, pjesnik, multimedijalni umjetnik, otmičar i ubojica, prema kojemu pripovjedač osjeća divljenje i zazor, strah i gađenje. Nakon što se njihov kolega s pjesničkih radionica i susreta razotkrije kao pilot i časnik krvavog režima, njegov mračni trag pripovjedač će pronalaziti posvuda, i neće se moći riješiti sjene karizmatičnog i ludog Wiedera gotovo cijelog svog života.

"U tipičnoj bolanjovskoj maniri, u ovom se romanu istovremeno daje sjajan opis kakve ličnosti isplivavaju na površinu za diktatorskih režima i satirizira se status umjetnosti pred krhkošću nečega kao što je ljudski život", ističu iz Edicija Božičević. Prijevod potpisuje Ela Varošanec Krsnik.

Značajan doprinos razvoju lingvističke, poetske i integralne stilistike

Tin Lemac (1983.) diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Napisao je stotinjak znanstvenih i kritičkih radova objavljenih u važnim stranim i domaćim publikacijama. Radi kao sveučilišni nastavnik na Odjelu za kroatistiku Sveučilišta u Zadru.

Kako se ističe u recenziji Jelene Jovanović Simić, njegova knjiga "O pjesmi pjesmom (Metadiskurzivne relacije u poeziji)" predstavlja značajan doprinos razvoju lingvističke, poetske i integralne stilistike i značajan prilog predmetnom proširenju teorije književnosti, teorije diskursa i stilistike teksta.

Snagom svog suverenog znanja Lemac nepogrešivo prepoznaje stilske vrijednosti, postupke i procese stilizacije i stilsku vrijednost poetskoga diskursa, te ih sve zajedno uzima kao katalizator znanstvene filtracije u izboru pitanja i tema. "Uz to, suvereno i točno iznosi svoju znanstvenu metodologiju i istraživačke rezultate i izlaže ih kao koherentan sistem postulata pogodan za teorijsku i metodičku implementaciju", ocjenjuje Jovanović Simić.

Objavljen klasik nizozemske književnosti 'Nema više sna' Willema Frederika Hermansa

Nakladnička kuća VBZ objavila je klasik nizozemske književnosti "Nema više sna" Willema Frederika Hermansa o ne­uspjeloj ekspediciji mladoga geologa u Finnmarku koji je proglašen kanonskim djelom nizozemske književnosti 20. stoljeća.

Willem Frederik Hermans (1921.-1995.) jedan je od najvećih nizozemskih pisaca. Pisao je romane, pripovijetke, eseje, poeziju i drame. Doktorirao je fizikalnu geografiju koju je i predavao na Sveučilištu u Groningenu do 1973., kada već kao etablirani pisac seli u Pariz. U svojim djelima kritizirao je boljke i licemjerje društva, a polemičan ton njegovih tekstova doveo ga je 1952. godine i do sudskog procesa. Godine 1972. odbio je primiti nagradu P. C. Hooft za životno dostignuće u književnom radu, a 1977. dodijeljena mu je prestižna Nagrada za nizozemsku književnost.

Cjelokupan Hermansov opus reflektira njegov specifičan, pesimističan pogled na svijet i filozofiju "kreativnog nihilizma". Čitateljsku je publiku osvojio romanom "Damoklova mračna komora" (1958.). Uz ovaj klasik, vrhuncem njegova književnog rada smatra se roman "Nema više sna" (1966.), proglašen kanonskim djelom nizozemske književnosti 20. stoljeća.

Nizozemski student geologije Alfred Issendorf s trojicom norveških kolega odlazi na ekspediciju u najsjeverniju norvešku regiju Finnmark kako bi potvrdio hipotezu da su tamošnji krateri nastali od udara meteorita. Alfred je opsjednut mišlju da će doći do velikog znanstvenog otkrića kojim će impresionirati svijet, no nesiguran, neiskusan i jedva dorastao izazovima u arktičkoj divljini u svemu vidi tajnu zavjeru protiv svoga znanstvenog rada te sumnja u sve i svakoga osim u samoga sebe. Smrznut i mučen nesanicom, postaje sve očajniji i paranoičniji pod ponoćnim Suncem, sve dok ne donese jednu katastrofalnu odluku.

U spoju putopisa, crne komedije i tragedije Hermans progovara o psihologiji nesigurnosti i taštine, temi gubitka i zamagljivanja identiteta. Opisi dramatične arktičke atmosfere, na rubu realnog i surealnog, popraćeni su razmišljanjima i raspravama o mnogim moralnim i filozofskim temama: o "velikim i malim zemljama i jezicima", ulozi znanosti, smislu i besmislu, Bogu i čovjeku.

"Nema više sna" slojevit je i velik roman: uzbudljiva priča o preživljavanju u divljini, psihološki narativ o mladom znanstveniku koji želi nadmašiti očeva postignuća i zadiviti majku te naposljetku roman s filozofskom potkom koji dovodi do zaključka da jednostavno ne možemo i nikad nećemo moći shvatiti ono najvažnije: fundamentalni misterij života.

Prijevod na hrvatski potpisuje Radovan Lučić.