Uoči obilježavanja prve godine od otvaranja zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, na zapadnoj fasadi građevine u Novom Zagrebu postavljen je rad koji poziva na promišljanje prošlosti i suvremenosti.

Umjetnik Marko Lulić svojim je Muzejom revolucije reinterpretirao istoimeni nerealizirani projekt arhitekta Vjenceslava Richtera u Beogradu iz 1961. godine. Richterov muzej nikad nije dovršen i ostao je na podrumu u novobeogradskom naselju.

Luliću taj projekt predstavlja primjer kako se mogu rasplinuti snovi ili revolucije te kako se navještenja novih vremena pretvaraju u simbole propasti. Njegov Muzej revolucije je prvi put bio realiziran kao tekstualna instalacija na bečkom muzeju Belvedere. On propituje današnje značenje pojmova muzej i revolucija.

Promatrača potiče na raspravu o tome kakvo je značenje muzeja u 21. stoljeću i kakva su mu očekivanja od te institucije.