Sjedinjene Američke Države pedesetih godina bile su kao slikovnica idiličnog obiteljskog života. Žene su ostajale doma u predgrađu i odgajale djecu, a muškarci su u sivim odijelima svakodnevno putovali na svoje činovničke poslove. I svi zajedno su se polako gušili u krutoj konzervativnosti Eisenhowerove ere, pa ne iznenađuje da je skupina pisaca, prozvana beat generacijom, uspjela tako brzo i tako snažno osvojiti maštu američke javnosti.

Oni su pili i drogirali se, plesali i zabavljali se, slušali jazz, a ne šlagere, bili gay i promiskuitetni, uvijek u pokretu, na cesti i - najvažnije - slobodni.

Jack Kerouac & Allen Ginsebrg: The Letters u Americi objavljuje izdavačka kuća Viking, u knjizi od čak 500 stranica.

Poznajući literarne stilove ove dvojice književnika, ne treba čuditi što su pisali i duga, ali strastvena, dramatična, duhovita pisma koja mnogo otkrivaju o njima i njihovom odnosu. Kerouac i Ginsberg su obojica bili uvjereni u umjetničku vrijednost onoga što su pisali te su jedan drugom bili najžešći kritičari, ali nisu ni sanjali da će u jednom trenutku postati i književni celebrityji. Slava ih je, vidi se u pismima, udaljila, a nije pomoglo ni Kerouacovo opijanje, koje ga je na kraju prerano, u 47. godini, koštalo života.

No, u prvim godinama prepiske vidi se velika naklonost i podrška koju su Kerouac i Ginsberg pružali jedan drugom, a ne manjka ni međusobnog propitivanja. Obojica su, naravno, bila puna sebe, pa je tako Ginsberg pjesniku Lawrenceu Ferlighettiju već tada predvidio da će jednoga dana ova prepiska rasplakati Ameriku.

Emocija doista ne manjka u njihovim pismima, kao ni onoga što su nazivali 'tajnom povezanošću poznavanjem recipročnih dubina', odnosno da su se Keruac i Ginsebrg poznavali, kako se kaže, u dušu.

S druge strane, zabavno je iz današnje perspektive čitati da 1945. godine tada tek punoljetni Allen Ginseberg piše svojem prijatelju: 'Umjetnost je za mene, ako se ne zavaravam, bila nedovoljna kompenzacija pravih žudnji.'

Tinejdžer Ginsberg na kraju pisma zaključuje da mu je 'dosta ovoga života', pokazujući da i književni velikani pate od - puberteta.

'Jack Kerouac & Allen Ginsebrg: The Letters' knjiga je nastala zahvaljujući uredničkom angažmanu Billa Morgana i Davida Stanforda, koji su sakupili sva pisma, prethodno razdijeljena na nekoliko lokacija. Ginsbergova ostavština je završila u arhivu Sveučilišta u Teksasu, a Kerouacova na Columbiji, pa je prvo trebalo doći do cjelokupne prepiske, a onda je i kronološki poredati.

U svakom slučaju, pisma Allena Ginsberga i Jacka Kerouaca su jedna od onih književnih prepiski koje ne nude skandalozna otkrića, s obzirom na to da se o beat generaciji odavno sve zna, ali otkrivaju najintimnije emocije dvojca koji su ih pisali, ponekad prelazeći u homoerotiku, iako Kerouac nije bio gay, ali je Ginseberga bez sumnje volio.

Karakteristična je otvorenost među prijateljima, pa je tako Kerouca 1950. pisao Ginsebrgu sljedeće: 'Najviše sam ti htio reći koliko poštujem tvoju dušu i cijenim što postojiš te se nadam da ćeš prepoznati želje moga srca. Ukratko, obožavam te, volim te i smatram velikim čovjekom, kao i uvijek.'