Od 28. do 30. rujna u sklopu festivala Croatie, la voici traje izložba hrvatskog stripa u kultnom pariškom prostoru La Rotonde. Zamišljeni su susreti, radionice, prezentacije i projekcije na kojima će sudjelovati stripaši Danijel Žeželj, Frano Petruša, Miroslav Sekulić, Igor Hofbauer, Bruno Tolić i Dunja Janković.

Ususret otvorenju, razgovarali smo s Danijelom Žeželjom, jednim od naših najpoznatijih ilustratora, animatora, crtača i slikara s američkom adresom. Stripom se bavi od kraja 80-ih, a prije odlaska u SAD 1995. godine dvije je godine živio u Italiji. Impresivnog i prepoznatljivog vizualnog stila, njegovi radovi uvijek odišu atmosferom nadrealne poezije. Već dugi niz godina radi za najpoznatije svjetske izdavačke kuće stripova: DC Comics/Vertigo i Marvel, dok su njegove ilustracije objavljivane u brojnim časopisima, među kojima su i Harper's Magazine te San Francisco Guardian.

Od 1999. zajedno sa suprugom, saksofonisticom i kompozitoricom Jessicom Lurie, izvodi seriju multimedijalnih performansa u kojima spajaju glazbu i slikanje uživo. Takve minijaturne predstave izvodili su na brojnim festivalima, u klubovima, crkvama i skvotovima diljem Europe i Amerike.

Možete li opisati kakav je koncept multimedijalnog performansa koji planirate izvesti sa suprugom u sklopu izložbe hrvatskog stripa na festivalu Croatia, la voici?
Ideja je da se kroz spoj glazbe i slikanja uživo, predstavi priča vezana uz citat Czeslawa Milosza

OPOMENA: životinje iz crtanih filmova, zečevi koji govore, psići, vjeverice, kao i božje ovčice, pčele, bumbari, s pravim životinjama imaju isto toliko zajedničkog koliko i naša predodžba o svijetu sa stvarnim svijetom. Zamisliš to i protrneš.

Čini mi se prikladna tema s obzirom da strip i dalje najčešće asocira ljude na Mickeyja Mousea i životinjice s četiri prsta.

Koja su ograničenja, a koje prednosti stripa kao medija?

Ograničenja su što strip nema zvuk i pokret u vremenu. Ograničenja su ujedno i prednosti jer definiraju prostor strip jezika unutar kojeg se pričaju priče autentičnom naracijom specifičnom za strip; slikom, riječju i njihovim rasporedom i kompozicijom.

Što je utjecalo na poetiku vašeg izričaja i na česti nedostatak boja? Ostaje li vizualni dio ipak najčešće u pozadini percepcije jer se najviše prati priča?
Crno-bijelo isključuje boju, boje nema jer nije neophodna. Likovnost bi trebala biti primarni element pričanja priče u strip jeziku, tako da ne bi trebalo odvajati vizualnost i naraciju, jedno čini drugo. Riječ često potiskuje sliku u drugi plan, iako je riječ ograničeniji oblik komunikacije.

Kao autora, ali i kao čitatelja zanimaju li vas više klasične strip-strukture ili pomaci prema metafizici, okultizmu?
Metafizika i okultizam zapravo su vrlo klasični kad se govori o temama stripa. Pomaci se eventualno događaju u formi, odnosno načinu na koji se priča može ispričati kroz slike i riječi. Mene zanima svaki oblik vizualne naracije, strip, film, animirani film, slikanje uživo itd. Svi ti mediji čine mi se dio iste familije.

Kako je nastala inicijativa za izdavačku kuću i radionicu Petikat, koju ste osnovali 2001. u Zagrebu? Što smatrate najvećim postignućem u toj domeni djelovanja?
Petikat je umjetnička radionica, prostor unutar kojeg se grade i ostvaruju autorski projekti (knjige, stripovi, filmovi, predstave, grafike, plakati, predmeti), i predstavljaju na način koji im je najprimjereniji i izvan bilo kakvih zadanih okvira i definicija. Najveće je postignuće što je Petikat jos uvijek živ i sve zdraviji.

Što najviše pratite od drugih umjetnosti i možete li navesti par omiljenih autora? Tko vas je inspirirao?
Pratim glazbu, slikarstvo, film, kazalište. Film možda više od svega jer sam iz njega puno naučio i vrlo je blizak jeziku stripa. Inspiriralo me puno toga, od baroknog do apstraktnog slikarstva, knjige, filmovi, fotografija i video spotovi, Fassbinder, Bunuel, Andrea Arnold, Moebius, Liberatore, Habjan, Hrabal, Monk, Mingus...

Koji su najbolji suvremeni domaći stripaši, a koji strani?
Nemam pojma koji su najbolji, mogu samo spomenuti tko se meni sviđa, iako nisam u tijeku zbivanja. Od domaćih autora volim Kordeja, Biukovića, Hofbauera, ali puno toga domaćeg što je nastalo zadnjih godina nisam nažalost vidio. Od stranih autora uvijek Pazienza, Topi, Munoz, Breccia, Raul, Magnus, Gipi i još stotinu.

Jeste li postigli sve što ste htjeli u svom mediju, postoji li neki strip san koji čeka realizaciju?
Svašta čeka realizaciju, nadam se završiti strip album 'Brooklyn Babylon' do kraja godine i zatim početi sljedeće godine serijal 'Dogs' u suradnji s Brianom Azzarellom. Želim završiti animirani film 'Tisuću' unutar sljedećih pet mjeseci.