U moru talent showova u kojima nas natjecatelji zabavljaju pjevanjem, plesanjem, žongliranjem, vlastitim psihotičnim iluzijama o tome da imaju bilo kakav talent i sličnim tricama, moralo se jednom dogoditi da i do nas dođe show iz te rubrike, a u kojem se promoviraju drugačije sposobnosti. 'Superljudi', show koji se na hrvatskom RTL-u emitira od jučer, iako je izvorno prikazan već prije nekoliko dana na srpskoj Prvoj TV, serijal je u kojem se prikazuju ljudi nevjerojatnih sposobnosti, uglavnom mentalnih. Ne, nije riječ (barem zasad) o vidovnjacima niti ljudima koji samom snagom misli podižu građevinske strojeve tristo metara uvis, nego o ljudima izrazite memorije, sposobnosti brzog računanja i slično. 

Rekao bi čovjek - super! Napokon nešto na televiziji u čemu se promiče da um caruje, a Dundo Maroje ili kako god već išla ta poslovica! Napokon emisija u kojoj glavna fora neće biti u zvijezde uzdizati mladiće i djevojke s nešto talenta, ali i posramljivati one koji im nisu dorasli! Napokon nešto pametno!

Osim što nije.

Postoji više načina da se ljude izuzetnih umnih sposobnosti prikaže u zabavnoj emisiji. Ja ih ne znam mnogo, ali znam da su dva najpovršnija - onaj koji je pretjerano akademski i zbog toga dosadan i onaj koji je pretjerano zabavnjački pa onda te ljude prikazuje kao freakove u cirkusu. Uvjerena sam da ljudi s nešto talenta za televiziju znaju odabrati onaj koji nije ni jedno ni drugo, da se znaju svrstati negdje na širokom spektru između tih dviju krajnosti. 

Tvorci showa 'Superljudi' to očito ne znaju pa im emisija - barem ova prva - izgleda kao mješavina najgorih dviju gore spomenutih varijanti. Sinoćnja emisija je, naime, bila na trenutke dosadna i razvučena, a na trenutke se natjecatelje prikazivalo kao da su u cirkusu. Što sad - matematika ili skakanje kroz obruče, isti đavo!

Neću uopće poricati da je među natjecateljima bilo fascinantnih osoba - mali Luka Teofilović i mene je oduševio svojim sposobnostima računanja. No tvorci showa nisu se potrudili da tu njegovu sposobnost prikažu u nekom zanimljivom okruženju, u nekoj šarolikoj, ali korisnoj primjeni, nego su samo od njegova računanja napravili maltene plesnu predstavu. Isto tako su ženi koja ima nevjerojatnu memoriju na pozornicu doveli muškarce u smokinzima i žene u bijelim haljinama da zapamti njihov raspored pa je onda voditelj, dok je ona po pamćenju nabrajala kako su raspoređeni, dramatično pokazivao na svakoga. I tako je bilo više-manje sa svima ostalima. Istodobno i cirkuski i dosadno. Neću lagati, za vrijeme nastupa nekih natjecatelja čak sam lagano i zadrijemala. A to se ne bi dogodilo da su ih, ne znam, odveli na teren pa tamo preispitivali njihove sposobnosti. 

Cijelome dojmu pridonosi i sastav žirija. U emisiji, dakle, nastupaju ljudi čije su sposobnosti na granici onoga što smatramo uobičajenim sposobnostima pripadnika ljudske vrste. Tko ocjenjuje njihovu impresivnost i odlučuje o daljnjem prolasku u polufinale? Zrinko Tutić, još dvoje glumačko-zabavljačkih članova i jedan specijalizant neurokirurgije (za kojeg je autorima bilo jako važno da se spomene kako je i prvak u jiu-jitsuu). Drugim riječima, žiri je više-manje istog stručnog sastava kao i da se ocjenjuju žongleri, ulični svirači i šibicari. 

Osim toga, jedan od ciljeva talent showova trebao bi biti i to da ljudi koji u njima nastupe poslije imaju neke koristi od toga. Najbolji pjevači dobivaju nekakve ugovore za snimanje albuma, plesače se angažira u mjuziklima i sličnim predstavama, žongleri valjda završe u cirkusu, nemam pojma. Ovdje se pobjednik, čini se, natječe samo za novčanu nagradu. I to ne mnogo veću nego što bi je mogao osvojiti na nekakvom televizijskom kvizu. Drugim riječima, riječ je o čistoj eksploataciji. Koja još k tome i nije nešto posebno zabavna. No odgojit će si komercijalci od Vardara pa do Triglava publiku i za ovo, uopće ne sumnjam. A ako im ne uspije, uvijek im ostaje varijanta da show prebace u pretponoćni termin i ukinu ga prije kraja. Živi bili pa vidjeli!