U svakoj sezoni opernih prijenosa iz njujorškog Metropolitana predstavi se barem jedan suvremen naslov. Prošle godine to je bila opera znanog Philipa Glassa, 'Satyagraha', utemeljena na životu Mahatme Gandhija, u dopadljivoj režiji Phelima McDermotta, a ove je sezone izbor Metovih impresarija pao na operu 'Oluja' britanskog skladatelja Thomasa Adèsa.

Skladana na predlošku istoimene Shakespeareove drame, opera je praizvedena u londonskom Covent Gardenu 2004. godine. U usporedbi s dobrim dijelom suvremenih opernih naslova, Adèsova 'Oluja' ima bitan adut. Naime u posljednjih je osam godina doživjela čak četiri različite produkcije, što je već čini izvanrednim uspjehom. Novu režiju u Metu potpisuje utjecajni Robert Lepage, čija je high-tech vizija Wagnerovog 'Prstena Nibelunga' u protekle dvije sezone izazvala niz poprilično oprečnih reakcija.

Prema dostupnim kritikama, u novoj Lepageovoj produkciji ne nedostaje spektakularnih rješenja, akrobacija, a kao scenografiju koristi, među ostalim, repliku milanske Scale. Libreto Meredith Oakes kritiziran je zbog sveprisutnog umetanja rima, dok je Adèsova partitura nešto toplije primljena.

Kao i na praizvedbi, naslovnu ulogu Prospera tumači bariton Simon Keenlyside, dok njegovu kćer Mirandu pjeva Isabel Leonard, princa Ferdinanda Alek Shrader, Calibana tumači Alan Oke, a duh Ariela povjeren je koloraturnoj sopranistici Audrey Luni. Kompozitor Thomas Adès će u prijenosu preuzeti i dirigentsku ulogu.