Na snimci izvedbe indie hita 'Sa tobom' priloženoj uz ovaj članak, Jovan Ilić, mastermind koji stoji iza Mitskog Bića, uopće se ne čuje. Čujem se samo ja, što je i prikladno, jer ovo nije uobičajeni izvještaj s koncerta, više je ljubavno pismo.

Sinoć se u Močvari dogodilo nešto čarobno. Izmučen od INmusica, smogao sam snage dokotrljati se do kluba na obalama Save, gdje je za neuobičajeno ranih devet sati bio najavljen prvi zagrebački koncert sastava Mitsko Biće, čiji je EP 'Tužne pesme u slatko-kiselom sosu' u proteklih godinu dana nerijetko grijao moje srce, a jučer ga je razbio na komadiće i ponovno sastavio, odsviravši pred kakvih pedesetak ljudi koncert za pamćenje. Doduše, ne znam kako je stvar zvučala dalje od prvog reda, nisam se micao otamo.

O tom sam izdanju napisao nekoliko redaka krajem prošle godine, kad je trebalo podvući crtu ispod regionalne glazbene produkcije, što je potaknulo Ilića, mladića rođenog 2001. godine, da mi se javi i zahvali, ali i da nadopuni informacije koje sam propustio navesti. Naime, ovaj EP snimljen je u suradnji s Kineskim restoranom, odnosno mladićima Ognjenom Boškovićem i Reljom Popovićem, što nisam mogao saznati drugačije no od samog Ilića. Međutim, nešto mu se i svidjelo - prijatelj Bruno ga je prilikom prvog slušanja krstio 'Macom DeMarcom iz Šumadije', a umjetniku nije bilo jasno radimo li za sigurnosne službe, jer je on doista porijeklom iz Šumadije.

Ilić i sastav koji je okupio, a čine ga beogradski glazbenici Boris Milanović, Andrijana Manojlović i Nemanja Đorđević, počeli su svirku poštujući legendarnu akademsku četvrt, otvorivši koncert prikladnim 'Introm' koji je na kineskom otpjevala klavijaturistica Manojlović. Je li to doista kineski jezik, ja ne znam, no glazbenica mi je poslije koncerta otkrila da je tri godine života provela u Kini, da bi se uslijed pandemije vratila u Srbiju, što stvar čini vjerojatnom.

Pomaknuta estetika spotova čiji je redatelj sam Ilić, inače student režije, vjerno je prenesena i na živu svirku, uglavnom zbog šašavih animacija projiciranih na platno iza benda, ali i zbog činjenice da je glazbenik nastupio u, kako je rekao, bakinoj suknji. No to nije bilo sve, u jednom je trenutku, potaknut vrućinom ljeta i reflektora, skinuo košulju i odsvirao ostatak koncerta gol do pasa, što je izazvalo oduševljenje publike. Isti osjećaj, barem kod nas starijih posjetitelja, izazvala je potpuno neočekivana, surferska obrada pjesme 'Lola' grupe Pro arte, prilikom koje, rekao je opet Bruno, je Močvara izgledala i zvučala kao poprište Tarantinovog filma, nekoliko sekundi udaljena od eksplozije nasilja.

Nasilje je bend osudio prije izvedbe još jedne obrade, koju je zagrebačka publika tvrdoglavo zahtijevala. Radi se o pjesmi 'Izrael i Palestina' Tee Tairović, koja je u fokus regionalne javnosti dospjela krajem prošle godine kad je promijenila tekst svog hita u 'Španija i Argentina', što nije, gledajući logiku pjesme, imalo nikakvog smisla. Ono što je itekako imalo smisla bile su nove, neobjavljene pjesme Mitskog Bića, čiju što skoriju objavu s nestrpljenjem očekujem. Očekujem i novi koncert u Zagrebu, ovog puta s mnogo više publike, jer Ilić i drugari to zaslužuju.