'Čak i kad bi turneja savršeno prošla, uz povećane troškove prijevoza i slanja opreme, nema nikakve šanse da ne bismo bili u minusu', pišu američki psihodelični pop velikani Animal Collective u obraćanju fanovima povodom otkazivanja europske turneje u studenome. Slično obrazloženje, uz osvrt na mentalno zdravlje glazbenika po završetku pandemije, ponudila je i američka dance punk diva Santigold, koja je također otkazala jesensku turneju.

Svaki novi stadij urušavanja kapitalizma najčešće se prelama preko leđa srednje klase, tog anakronog pojma koji danas sve češće spominjemo u tekstovima da ne bi u potpunosti izumro. U aktualnoj krizi pred našim se očima upravo događa rapidno urušavanje srednje klase u glazbi, i to – da bi stvar bila tužnija – nakon prve faze postpandemijskog entuzijazma, u kojemu su i publika, ali i izvođači, bili očajnički gladni međusobnog kontakta.

Već ove jeseni na prste jedne ruke možemo prebrojati glazbeno relevantne nastupe manje poznatih izvođača, uvjetno rečeno, indie provenijencije u Hrvatskoj. Novozelandska kantautorica Princess Chelsea, nizozemsko-turski psihodeličari Altin Gün i švicarsko-američki avangardni black metalci Zeal and Ardor rijetka su gostovanja bendova koji prvi put dolaze u Hrvatsku, a možemo ih bespogovorno preporučiti ljudima koji ne prate aktualne glazbene tokove.

Zato ispada da je možda i najiščekivaniji koncert godine u ovoj kategoriji nastup mračne škotske postpunk petorke The Twilight Sad, a nastupit će ispred velikih The Cure u Areni. The Twilight Sad jedan su od onih neopravdano podcijenjenih bendova koje kolege glazbenici često više cijene od šire publike, no kad ih ljudi vide uživo, osjećaj nelagode koji izaziva njihova glazba pretvara se u neočekivano ugodno iznenađenje.

Osnovani su prije dvadesetak godina u Kilsythu, pastoralnoj zabiti na otprilike pola puta između Glasgowa i Edinburgha, čije klaustrofobične priče o tuzi i bijesu nemilice izbijaju kroz tekstove Jamesa Grahama, pjevača čiji roditelji i danas, u kasnim šezdesetima, dolaze na sinove koncerte. Za razliku od vršnjaka, zemljaka i glazbenog parnjaka Scotta Hutchisona, kojeg je svjetska slava s bendom Frightened Rabbit odvela u preranu smrt, The Twilight Sad ostali su skromni i vrijedni radnici bez aspiracija ka zvjezdanom statusu. Graham radi u izdavačkoj kući Rock Action velike škotske braće Mogwai, za koju danas izdaju, ostatak benda također zarađuje za život radeći dnevne poslove, pa ispada da je jedini profesionalac u bendu Hutchinsonov brat Grant, bivši član Frightened Rabbita, koji im se nedavno priključio na bubnjevima.

Teški, mučni i depresivni tekstovi Jamesa Grahama podebljani su glasnom, moćnom i nelagodnom glazbom, za koju je ponajviše odgovoran Grahamov prijatelj iz djetinjstva, gitarist Andy MacFarlaine. Ispod slojeva postpunka, noisea, industriala, kraut rocka i shoegazea ponegdje se probijaju folkom nadahnute melodije otpjevane grubim škotskim akcentom, pa zvučna slika benda na trenutke budi uspomenu na legendarne im zemljake Arab Strap ili Glasvegas. No na koncertima sve je to premazano masnim slojem buke i patosa Joy Divisiona, što daleko više odgovara bendu kakav bismo željeli slušati ispred The Curea.

Nadamo se da se u zagrebačkoj Areni taj njihov zid buke zbog statusa predgrupe, ali i tradicionalno nezadovoljavajuće akustike dvorane, neće rasplinuti. Ipak, ako se dvorana donekle napuni do njihovog nastupa, možda ne ispadne sve tako tužno i depresivno kako im sugerira glazba. Iako su koncerti The Curea, kako smo se uvjerili prije četiri godine, u ovim godinama zlatni standard emocionalne katarze uz rock dinosaure, poslušajte naš savjet i odvojite malo strpljenja i za The Twilight Sad. Bit ćete nam zahvalni kad koncerata 'malih' bendova više ne bude bilo.