Sve što ona dotakne ona doslovno - pretvara u zlato. Što god da je mnogima omiljena splitska slikarica, spisateljica i ilustratorica osmislila, izradila, stvorila, izazvala je veliki interes i oduševljenje javnosti. U kolektivnu kulturnu svijest Tisja Kljaković Braić se trajno 'utisnula' genijalnim duhovitim karikaturama prizora iz bračnog života.

Prava pomama nastala je za njezinim dvjema ukoričenim zbirkama ilustracija o Njemu i Njoj pod naslovom 'Oni' (koje su doživjele 5 izdanja), kao i za zbirkom pripovijedaka 'U malu je uša đava' (koja je godinama najprodavanija u Hrvatskoj), a prema kojoj je nastala i hit predstava u režiji Marija Kovača i animirani film.

Svoja djela je izlagala na tridesetak skupnih te četrdeset hvaljenih samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a majicama, pregačama, torbama, kalendarima, retro tanjurima oslikanim crtežima na kojima prikazuje svakodnevicu onako kako je ona vidi, svima pruža veselje i humor kojeg svi prihvaćaju sa široko raširenim rukama. Njezin 'recept' za voljenost i je jednostavan. Uz svoj neprijeporni talent, ranije je izjavila da se oduvijek drži one - 'sve što čovik radi, triba radit sa maksimalnim poštenjem i bez ikakvog očekivanja'.

Godine 2015. objavili ste knjigu 'U malu je uša đava', priče o djetinjstvu osamdesetih godina u Splitu, koja je 2020. doživjela reizdanje te je tri godine zaredom bila najprodavanija domaća knjiga, a sad je predstavljate i prvu dječju knjigu. Što vas je potaknulo da počnete pisati za djecu?

Ima skoro tri godine da sam rodila svoju drugu 'ćer Nastju. Naša kuća počela se punit slikovnicama. Opet sam se našla u tom dičjem svitu. Jedno popodne došlo mi je da proban nacrtat jednu pričicu i iskra je frcnila. Poslala sam crteže popraćene tekstom svom uredniku Seidu Serdareviću. Nazva me je u rekordnom roku, još mu sve slike nisu ni prošle na vocapu i reka je – Onda jel' radimo slikovnicu? Sve šta stvorima da vridi napravila sam sa velikom lakoćom…Opet mi se dogodia oni osjećaj da san se priključila na zlatnu žilu. Krenilo je ka iz topa!

Svaka priča poslana je mojim glavnim kritičarima - mojim prijateljima. Kad sam vidila da se oni dobro zabavljaju, znala sam da je to - to. Znam da sam stvorila nesvakidašnju slikovnicu. I za dicu je, ai za odrasle koji se ka dica osjećaju. U glavi su mi bili na pameti stripovi - priče koje pišu sama dica.

Sićan se Issinih strip crtarija kad je bila mala. Te su priče bile i banalne i nevjerojatno šarmantne. Mašta radi bez ikakvih ograničenja. Kraj bi bija neočekivan i svi smo se smijali. Ne možemo virovat kako je jednom ditetu to palo na pamet, a sve to se izgubi kad odrastu. Posli je sve naučeno i ukalupljeno. Nisam tila bit autor još jedene edukativne slikovnice, tila san napravit slikovnicu koja će dicu nasmijat i iznenadit. Opet sam provukla i neka važna pitanja… Recimo pitanje slobode, ali sve to prikazano je na duhovit način kao u priči o gospodinu Vepru kojem nisu dali da pušta mali nokat. Pisano je i crtano vrlo jednostavno, tekstovi su kratki. Nikako ne volim da se dite mora probijat kroz tekst, jer onda izgubi interes, a cilj je zadržati ga. Font slova je moj rukopis. Nismo ga pretvorili u kompjuterski font jer se nadovezuje na crtež i kao kod moji karikatura šta čini jednu cjelinu.

U jednoj od priča spominje se i Joško Jole Čagalj. Otkud on u knjizi?

Glavni lik je moja mlađa 'ćer Nastja, starija Issa je u pubertetu i nije tila da je crtam. Issa je dala glas crtiću koji upravo završavamo Veljko Popović i ja pa mi je srce na mistu. Obe moje ćere dio su moje umjetnosti. Dakle, Nastja je mala djevojčica koja upada u razne dogodovštine sa svojim susidima. Susidi su životinje. Tako je mala Nastja upala u probleme sa gospođom Vesnom Čagalj inače rodicom pjevača Jole. Sve moje priče imaju uporište u istini. Ova sa Jolom je dopola istinita, dio o Joli je poptuno izmišljen, inspiracija je bila samo u njegovom prezimenu.

Kako izgleda vaš proces pisanja? Gdje najčešće volite pisati i koje stvari vam pomažu fokusirati se?

Ako mi nešto padne na pamet, a često mi dok recimo čistim kuću ili kuvam - sve ostavljam i počnem pisat ili crtat. Puno puta me moj muž zna zateć' kako radim, a oko mene - kaos. Jednom se tako kokošja juha kuvala toliko dugo dok se i kosti od kokoše nisu potpuno raspale.

Koliko dugo je trajalo pisanje ove knjige i je li teže pisati za djecu ili za odrasle?

Crtala sam i pisala prošle zime sve dok nisam osjetila da je kraj. Nacrtala sam ja i za dvi knjige, al' smo Seid i ja pripolovili materijal jer bi ispala knjiga za dicu od 250 strana, a to je previše za dicu. Dakle, ostalo je materijala i za nastavak.

Koji dio knjige vam je bio najteži za napisati, a koji najzabavniji?

Kad mi je prestalo bit zabavno, prestala sam pisat i crtat. Težine nije bilo, samo radost.

Što je bila prva priča koju ste napisali?

Prva priča je Lažov iz kupusa, priča o jednoj Uholaži koja je izašla iz kupusa da maloj Nastji na uho kaže strašnu laž…

Smatrate li da je dječja književnost u Hrvatskoj nevidljiva?

Ma neeeeee... Dječja književnost je jako popularna. Vidite i sami da je puno popularnih ljudi iz drugih branši izdalo knjige za dicu. Kad sam krenila pisat, kaže meni moja mater: Aaaaaa, za dicu pišeš… to danas svi rade… To me bome pripalo.

Kakve ste priče kao dijete najviše voljeli? Koja je bila vaša omiljena dječja knjiga i na čemu ste naučili čitati?

Bila je neka priča o nekom crnom konju. Zvala se Crni ljepotan. Biće smo u to vrime puno gledali kaubojce.

Koliko ste vi u duši ostali dijete?

Ja … mislim da još uvik i živim u svom djetinjstvu.

Da ste lik iz bajke / neke dječje priče/romana/pjesme, tko biste bili?

Nemam pojma. Uglavnom, ja sam glavni lik u priči U malu je uša đava.

Koju literaturu volite najviše čitati?

Priznajem da nisam neki čitač. Moj otac se dosta puta šali da mi je lakše napisat neko pročitat knjigu.

Spremate li nam još kakvih knjižnih iznenađenja u skorije vrijeme i što novog uopće spremate? Sigurna sam da već imate nekog 'asa u rukavu'...

Kud prije, ova priča mi je sad as u rukavu. Polako… Jedino mogu spomenut crtani koji je rađen po mom romanu U malu je uša đava, samo šta nije još gotov. To me posebno raduje. Mislim da je Veljko Popović (koji je scenarist i animator) uboja u bit priče. Ja sam crtala sve kako je on reka. Sad čekam da u cijelosti vidim čaroliju.