Da su neki od vodećih glazbenih medija nepotrebno požurili kad su već sredinom studenog objavili godišnje liste albuma, zorno nam pokazuje protekli tjedan. U njemu - i to u jednom danu, prošlog petka - objavljena su najmanje tri albuma koja se već na prvo slušanje kvalificiraju za vrh godišnjih ljestvica. U današnjem Džuboksu osvrćemo se na njih
Kendrick Lamar – GNX (PGlang / Interscope)
Najpotentniji reper današnjice ove godine bacio je toliko bombi da je zadnja u nizu – objava albuma bez ikakve najave prošlog petka – malo koga stvarno mogla iznenaditi. Nakon cirkusa s Drakeom, koji nas je nostalgično vratio u vremena legendarnih rap beefova te se kasnije usadio i u kampanju Kamale Harris, došao je novi cirkus. Sjećate se – riječ je o najavi nastupa u poluvremenu Super Bowla i pratećoj uvrijeđenosti Lil Waynea, u čijem se rodnom New Orleansu ove godine odvija najveći američki sportski događaj, zbog čega je polagao moralno pravo da tamo i nastupi.
vezane vijesti
Rat s Drakeom na novom albumu 'GNX', nazvanom po 'nabudženom' modelu sportskog auta tvrtke Buick iz 1987., godine Kendrickova rođenja, u drugom je planu, ali zato je po ušima već u prvoj pjesmi dobio upravo Lil Wayne. Istina, njega spotakne samo usputno, kao i Snoop Dogga, heroje mladosti koji su ga u neku ruku izdali, a on ih se, isto u neku ruku, odriče. Lamar se, naime, na 'GNX'-u još jednom samoproglašava nedodirljivim kraljem rap imperija, hvaleći se da je sve postigao golim rukama i uvodeći neke nove klince iz rodnog Comptona u igru.
Rezultat uvelike ovisi o tome kakvog Kendricka volite: ako vam je draži onaj pitkiji i popastiji s albuma 'DAMN', ovo je ploča za vas. Rime su žitke i pitke, beatovi minimalni, ali precizni, aranžmani prepuni suptilnih ornamenata svačijeg omiljenog producenta današnjice Jacka Antonoffa. Ako pak volite eksperimentalnijeg Kendricka, onog s 'To Pimp a Butterfly' ili 'Mr. Moralea', ovaj trijumfalistički, over-the-top Kendrick vjerojatno vam nije po guštu. Mi volimo pomalo i od jednog i od drugog, pa ćemo na krindž momente na 'GNX'-u ipak zažmiriti i parafrazirati ga – bitch, you deserve it all.
Father John Misty – Mahashmashana (Sub Pop / Bella Union)
Ako smo u nešto sigurni, to je da spomenuti stih preko usta nikad ne bi prevalio Father John Misty, lik kojeg Kendrick sistematski trola otkad obojica vladaju – jedan svijetom rapa, drugi kantautorstva. Netko s dobrim pamćenjem je primijetio da je proteklih šest albuma Kendrick izbacio u istom periodu, nekad čak i u istom mjesecu, kad i Father John Misty: 2012., 2015., 2017., 2018., 2022. i sad 2024.
Ove godine slučaj je posebno problematičan jer je Josh Tillman, kako se u osobnim dokumentima zove Father John Misty, baš tvrdo zapucao na vrh američkih top lista, a Kendrick će mu, izgledno je, opet podrezati krila. 'Screamland', prvi singl s albuma, toliko je pretjerano produciran da je nekima izazvao neugodne usporedbe s Imagine Dragons, no i dalje je u pitanju jedna od najboljih pop pjesama godine.
Takav je i ostatak albuma 'Mahashmashana', riječi koja na sanskrtu označava mjesto kremacije, pa se on, logično, bavi Tillmanovom omiljenom temom – smrću. Bavi se njome na njegov omiljen način: balaševićevski preplićući sarkastičan humor i razorne emotivne ispovijedi, bezobrazni cock-rock, soul, disko, seksi puhače i moderne produkcijske zahvate, u koje je prste upleo Drew Erickson, vjerni suradnik Lane Del Rey.
Šteta je samo što je Tillman, obeshrabren još jednim Kendrickovim zakucavanjem, između redova procijedio da mu je ovo, po svemu sudeći, zadnji album. Tako će u povijest ući tek kao jedan od onih koji su, barem jednom, mogli postati legende.
Kim Deal – Nobody Loves You More (4AD)
A jedna od onih koji nikad nisu htjeli postati legende, no danas definitivno ima taj status, jest Kim Deal. Nakon najboljeg perioda Pixiesa i još većeg uspjeha s vlastitim bendom The Breeders pristala je na još jednu avanturu s Frankom Blackom, no ponovno okupljanje mitske postave Pixiesa izdržalo je jedva dvije turneje, a danas – tvrdi Joey Santiago – uopće više ne komuniciraju.
I bolje. Za svoj prvi solo album, objavljen u 63. godini, Deal je skupila strpljivu i vrijednu ekipu koja je, čini nam se, najbolje dosad prenijela širinu glazbene vizije koju je ova fascinantna žena uvijek imala u sebi. Uz suradnike iz The Breedersa i britanske punk grupe Savages te pokojnu legendu Stevea Albinija za miks pultom, tu je i Raymond McGinley, bog power popa i jedan od trojice glavnih autora kultnog škotskog benda Teenage Fanclub.
Svi oni su, poput ekipe okupljene na radnoj akciji građenja nove kuće, potegnuli junačkom snagom kako bi pomogli Kim Deal da pronađe novu, svježiju sebe. Ispod prepoznatljivo čistog Albinijeva tona te osvježenja u vidu puhača i bossa nova ritmova ipak prepoznajemo staru Kim, iskrenu, toplu ženu koja štanca pop-punk himne s lakoćom, ali i zrelošću nekoga tko se otresao zlih duhova prošlosti. Krasna ploča.
