Jelčićev komad po motivima istoimene drame Antona Pavloviča Čehova slavni predložak koristi kao polazišnu točku iz koje kreće redateljsko i glumačko istraživanje ne samo sudbina dramskih junaka nego i sviju nas, tražeći odgovore na brojna pitanja postavljena u inicijalnome tekstu.

Preispitujući i brišući granice kazališne umjetnosti, Bobo Jelčić svojim novim projektom otvara do sada zatvorene procese unutar kazališne kuće, propituje kako se likovi i motivi iz Čehovljeva vremena odnose prema ovome našemu i na koji način oni razgovaraju s publikom, stoji u najavi.

Kako ne bi ostalo samo na izvedbenom polju, taj proces poduzima i stvarne korake ka brisanju zadanih kazališnih okvira, otvaranju prema publici i propitivanju sadržaja koji su sami po sebi razumljivi kazalištu. Prvi je takav korak bio izlazak iz zadanih okvira kazališne kuće, u prostorije Ansambla Lado. Drugi korak bili su otvoreni pokusi, odnosno prezentacije napravljenoga u svibnju i lipnju, na kojima je dio publike imao prigodu sudjelovati, te na taj način ući u inače ekskluzivan, zatvoreni kazališni proces.

Poslije susreta s publikom, proces rada na predstavi nastavio se uzimajući u obzir pitanja i odgovore koji su se nametnuli na otvorenim probama. Neka od pitanja koja su redatelj i umjetnici predstave željeli i žele postaviti publici su: Što danas znači kad netko neprestano priča da bi trebao raditi? Što je danas život u provinciji? Što je danas odlazak u grad? Što je danas život bez mobitela? Koliko su motivi Čehovljevih likova bliski čovjeku današnjice i vremenu u kojem živimo?

'Nastavili smo proces rada koji smo završili u lipnju kad smo prikazali prezentaciju dosadašnjeg rada odnosno prva dva čina', rekao je Jelčić o finalu projekta. Nastavak tematski obrađuje treći i četvrti čin, gdje se priča o odlasku u Moskvu komplicira; svatko od glavnih aktera je na svoj način aktualizira i postavlja kao problem koji želi riješiti.

'U jednu ruku kao da postaju do kraja svjesni svoje situacije, ostanka u provinciji i svega toga što to nosi u odnosu na njihove najjače ambicije, a s druge strane, svi nastoje pronaći zrnce optimizma u sebi i pokušavaju vjerovati da će im budućnost ipak donijeti sretnije dane', pojasnio je Jelčić.

Ovakvim laboratorijskim pristupom i problemskim bavljenjem temom želi se potaknuti na razmišljanja o vremenu/prostoru te načinu funkcioniranja teksta unutar toga istog vremena/prostora. Rezultat cijelog projekta trebala bi biti diseminacija značenja i razlamanje klasičnoga teksta u kontekstu našega vremena te povezivanje s prošlošću i budućnošću, koja od te iste prošlosti ne može pobjeći.

'Specifičnim shvaćanjem kazališta kao mjesta komunikacije između pisca, redatelja, glumaca i gledatelja, Bobo Jelčić stvara nove i uzbudljive kazališne forme koje pretpostavljaju spremnost na neočekivane izazove svih mogućih provenijencija. Čehov i njegov slavni tekst uzet je kao zrcalo sviju nas, koje se djelovanjem glumaca i gledatelja umnogostručuje, stvarajući slojevitu formu međusobnih odnosa koji uvijek korespondiraju sa sadašnjim trenutkom', poručuju iz HNK-a Zagreb.

U projektu sudjeluju glumici Drame HNK-a Zagreb Nina Violić, Jadranka Đokić, Daria Lorenci Flatz, Krešimir Mikić, Siniša Popović, Dušan Gojić i Ivan Colarić te mladi glumci s Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu Ugo Korani, Iva Jerković i Marin Klišmanić.