Izložbu je osmislila viša kustosica Atelijera Meštrović Barbara Vujanović, kao nastavak istraživanja započetoga knjigom 'Meštrovićev znak u Zagrebu', objavljenom prošle godine, u kojoj je obradila Meštrovićevu zagrebačku spomeničku i arhitektonsku baštinu te njegova djela u muzejima i crkvama.

Na izložbi će se turbulentna povijest građevine tematizirati i tumačiti na intrigantan i zanimljiv način kroz vizualne instalacije u izvedbi umjetnika Ivana Marušića Klifa. Prikazat će se sve faze u kojima je Meštrovićev paviljon doživio različite prenamjene i promjene: Dom hrvatskih likovnih umjetnika (1938. – 1941.), džamija (1941. – 1945.), Muzej narodnoga oslobođenja/Muzej revolucije naroda Hrvatske (1949. – 1991.) te Dom Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (1993. – danas).

Instalacijama, koje se temelje na bogatoj fotografskoj i arhivskoj građi, sabranoj iz zagrebačkih muzeja te privatnih arhiva, pridružit će se originalna maketa Meštrovićeva paviljona iz fundusa Atelijera Meštrović.

U izložbenom projektu sudjeluje i češka povjesničarka arhitekture Vendula Hnídková, s Instituta za povijest umjetnosti Češke akademije znanosti iz Praga, koja je za katalog napisala tekst 'Hram hrvatskih umjetnika u kontekstu teških vremena'.

'Meštrović je odredio smion građevinski program kao rafiniranu sintezu tradicionalne tipologije i suvremene tehnologije, a to dvoje primijenio je u izgradnji izložbene dvorane. Kao nositelj tradicije težio je uporabi domaćih kamenih blokova s Brača kao osnovnoga građevnog materijala, koji je, međutim, u slučaju Paviljona nadopunjen armiranom konstrukcijom koja nosi pompozan krov objekta. Još u vrijeme Meštrovićeva djelovanja u Beču promiče se umjetnički nazor da zadatak arhitekta nije nužno radikalno odbijanje tradicije, već njezina dosjetljiva pretvorba obogaćena novim simboličkim slojem', navodi Hnídková.

Barbara Vujanović u tekstu 'Meštrovićev paviljon i paviljoni: mijene građevine kao odrazi vremena i prostora' navodi i analizira intervencije drugih arhitekata, koje su nastale kao posljedice prisvajanja građevine od različitih političkih sistema.

'Meštrovićev paviljon je nemoguće razumjeti bez Požgajeva, Planićeva i Richterova paviljona. Sveukupnost konstrukcije i dekonstrukcije forme i značenja čini ga fenomenom u povijesti hrvatske i svjetske arhitekture. Stoga i ova izložba, priređena o 80. obljetnici izgradnje, želi upozoriti na slojevitost značenja zgrade te na činjenicu da povijest, kao što je to ustvrdio povjesničar i teoretičar arhitekture Sigfried Giedion, nije nešto mrtvo, nego da je ona sastavni dio postojanja', navodi Vujanović i dodaje kako je prisvajanje i prilagođavanje zgrade potrebi političkih sistema simptomatično i za sudbinu Meštrovićeve cjelokupne ostavštine, koja je učestalo razlog prijepora i različitih aproprijacija.

'No upravo zato ona se utemeljuje kao znak vremena i prostora. U ovom slučaju Meštrovićev paviljon paradigmatski je znak zagrebačkoga prostora te vremena, shvaćenoga u pluralnom značenju. Ovaj je Meštrovićev znak odraz (ne)razumijevanja grada i logike njegova rasta i funkcioniranja, on je mjerna jedinica (ne)tolerancije i (ne)brige o kulturnoj baštini, ali i zalog promišljanja odgovornosti spram njezine i naše budućnosti', upozorava Barbara Vujanović.

Izložba se 18. prosinca otvara u 19 sati, trajat će do 3. ožujka 2019., a za vrijeme njezina održavanja priredit će se i promocija kataloga te predavanja autorica i drugih stručnjaka.