Autor projekta obnove je arhitekt Alan Braun s Arhitektonskog fakulteta, investitori su Grad Zagreb, Zagrebačko sveučilište i Studentski centar, a proračun obnove rađen je na bazi devet milijuna kuna. U toku su završni radovi, otkriva nam arhitekt Alan Braun, primjerice, treba još postaviti rampu za invalide na glavnom ulazu i riješiti pitanje akustike te zgotoviti radove na interijeru, a potom slijedi oživljavanje programom. Po njegovom mišljenju, paviljon je sam po sebi iznimno vrijedan izložak i stoga u osmišljavanju programa treba biti vrlo pažljiv.

'Paviljon je obnovljen u skladu s izvornim izgledom', ističe arhitekt Alan Braun, objasnivši da su prvo proučili staru dokumentaciju i fotografije, te materijale in situ, a zatim se krenulo u adaptaciju i djelomičnu rekonstrukciju objekta.

'U paviljonu smo uveli podno grijanje i toplinsku izolaciju tako da se može koristiti tokom cijele godine, a u podrumskom dijelu uređen je sanitarni čvor. No sve su intervencije nenametljive i gotovo nevidljive. Paviljon izgleda fantastično, kao klasičan hram sa stupovima, u kojem se osjećate kao da lebdite u prostoru', kaže Braun, zaključujući da bi svakako trebalo zadržati njegovu prvotnu izložbenu namjenu.

'Francuski paviljon je remek-djelo moderne arhitekture čiju briljantnu ideju nismo mogli ranije sagledati zbog velike zapuštenosti', nastavlja Braun, dodavši da je njegova nesreća bila u tome što od '50-ih, kada je potpao pod Studentski centar, nije imao stalnu namjenu i stoga se nije održavao nego je propadao, dok su ostali paviljoni nekadašnjeg Zagrebačkog zbora dobili novu funkciju, primjerice Talijanski je pretvoren u Teatar Itd. Usprkos tome cijeli kompleks SC-a je u vrlo lošem stanju, smatra Braun, i trebalo bi ga u skladu sa studijom arhitektice Hildegard Auf Franić kompletno obnoviti i pretvoriti u moderan i suvremeno opremljeni studentski grad.

Francuski paviljon prostire se na više od 600 četvornih metara, a izgrađen je 1937. kao izložbeni paviljon Francuske na sajmu Zagrebački zbor. Projekt su napravili francuski arhitekti Robert Camelot i Jacques & Paul Herbé te građevinski inženjer Bernard Lafaille, ističe Braun, koji su u u kasnijim godinama u Francuskoj napravili velike karijere i postali priznati arhitekti. Odmah je uočena velika genijalnost konstrukcije i oblikovanja, a za to je najzaslužniji bio Bernard Lafaille, koji je osmislio inovativnu kružnu metalnu konstrukciju od 12 cilindričnih stupova te tzv. viseći strop i stakleni krov, sastavljen od čeličnih ploča u rasponu od 30 metara. Iako su skeptici s velikom sumnjom pratili gradnju paviljona, Lafaille je bio uvjeren u svoju zamisao, a to je potvrdio na otvorenju provozavši se biciklom po krovu paviljona.

Francuski paviljon je funkcionirao do Drugog svjetskog rata, a tada je navodno postao sabirni centar odakle su odvozili Židove u logore. Tokom socijalizma napravljena su dva projekta za njegovu adaptaciju, a autor jednog bio je znameniti arhitekt Vjenceslav Richter, a u '90-ima je svoj doprinos dao i Nenad Fabijanić. Prvi skromni pokušaj oživljavanja Francuskog paviljona dogodio se početkom '80-ih, a zatim je sredinom '90-ih ekipa okupljena oko redatelja Ivice Buljana u tom kružnom prostoru prepoznala veliki kazališni potencijal te su izvedene dvije predstave – 'Budi se lijepa' Željka Kipkea, Ivice Buljana i Michaela Bryerea, te glasovita Buljanova 'Fedra'.

Međutim, zbog lošeg stanja paviljona i opasnosti od urušavanja odustalo se od kazališnih predstava tako da je taj spomenik kulture u idućih 20 godina pretvoren u skladište dasaka i uredskog materijala, čekajući na sanaciju i osmišljavanje programa.

'Početkom 2003. godine počeli su ozbiljniji pregovori o obnovi Francuskog paviljona, a stručna skupina je zaključila da je paviljon, kao jedinstveno zdanje i zaštićeni spomenik kulture, potrebno vratiti u izvorno stanje uz izvođenje nužnih tehničkih zahvata koji će omogućiti korištenje paviljona sukladno današnjim standardima', kaže Nataša Rajković, šefica kulture u Studentskom centru, dodajući da je zatim Zavod za graditeljstvo Arhitektonskog fakulteta snimio postojeće stanje, a Hrvatski restauratorski zavod proveo konzervatorsko-restauratorske radove te je obnova konačno počela 2009. godine.

'Ideja je da Francuski paviljon zbog svoje ljepote i originalnosti u početku funkcionira kao samostalni izložbeni objekt', ističe Nataša Rajković, zaključujući da bi se zatim u budućnosti naručivali konkretni kulturni i umjetnički programi koji bi se umještali u taj kružni, vrlo inspirativni, ali istodobno i ograničavajući prostor.