Predstavom ‘Koncert benda koji gleda u krivom smjeru’ u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku belgijska umjetnička skupina Needcompany u subotu je inaugurirala Needcompany Festival, koji će publici Rijeke 2020 do 6. ožujka predstaviti dio repertoara jedne od najvažnijih predstavnica suvremenog europskog teatra.

Needcompany festival dio je programa ‘Doba moći’ Europske prijestolnice kulture, a obuhvaća, od 29. veljače do 6. ožujka, multimedijalnu izložbu ‘18 videa’ te tri različite interdisciplinarne predstave – jedna je predstava primarno glazbena, druga dramska, a treća plesna.

Glazbena predstava ‘Koncert benda koji gleda u krivom smjeru’, kojim je Needcompany u subotu započeo sedmodnevno predstavljanje bogatstva i raznolikosti svoga umjetničkog rada, izuzetno je fizički zahtjevan i iscrpljujuć glazbeno-izvođački performans koji se može shvatiti kao metafora propitivanja kazališnog iskustva u postdramskom teatru.

Što je teatar danas i kako ga gledati?

Polje umjetnosti otvara beskonačne mogućnosti, a u predstavi ‘benda koji gleda u krivom smjeru’ te se mogućnosti iskorištavaju naizgled bez nekog određenog reda i smisla. Dok  Nicolas Field ležeći na leđima svira bubanj obješen o ploču okomito postavljenu prema podu, gitaristi i pjevači Maarten Seghers i Rombout Willems koncentriraju, čineći to naizgled sinkrono, ali zapravo neprekidno upadajući u atonalne disfukncionalnosti i slijepe ulice koje ne vode nikuda.

U početku, njih dvojica kao da dijele pozornicu po pola; dok jedan svira gitaru i ispušta neartikulirane zvukove, drugi u maniri poludjelog svećenika uzvikuje nerazumljive parole, dirigira i pjevuši.

U toj kakofoniji zvukova, uz svjetlost pozornice povremeno zamijenjene potpunim mrakom, njih trojica polako postaju jedan organizam koji pokušava, bez uspjeha, dosegnuti zajednički tonalitet. Ritualno ritmično ponavljajući beskonačno iste kretnje, sva trojica čitavo vrijeme neumorno skaču, pužu, prenose jedan drugog po pozornici, ruše rekvizite, silno se muče, cokću, piskaju, koprcaju se, pušu, kmeče, pjevaju i stenju, stalno iznova pokušavajući pronaći neku usklađenost.

Izvrtanjem izvedbenih obrazaca predstava kao da propituje određenje kazališnog djela kao umjetnosti jasno definiranih odnosa – publika od predstave traži ugodu, umjetnici joj žele u tome udovoljiti. No, što se događa kad glumci iznevjere očekivanja publike, kad ih ne mogu ili ne žele voditi kroz izvedbu, a time i utjecati na njihovo teatarsko iskustvo?

Arbitrarnost izvedbe gledatelje zbunjuje, ostavljajući ih usred brisanog prostora osobnog doživljaja, gdje moraju donijeti vlastiti sud o onome što gledaju i slušaju, bez ponuđenih objašnjenja i niti vodilja.

Pršteći od optimizma i energije, članovi ‘benda koji gleda u krivom smjeru’ ulažu bezgraničan trud u beskonačna nastojanja koja ih u osnovi ne vode nikamo. Taj portret bespomoćnosti publiku uvlači u vrtlog ekstremnih emocija, od suučesničkog smijeha do, na drugome kraju spektra, istinske nelagode, pri čemu publika kao da i nije uvijek sigurna kako bi trebala reagirati.

Izvanredno brza koreografija puna zvukova, svjetlosnih efekata i pokreta ne nudi odgovore, ali predlaže jedan mogući izlaz: predstava završava monotonim ponavljanjem prijedloga - ‘Let us all get lost’ (hajdemo se svi izgubiti), što je riječka publika pozdravila oduševljenim ovacijama i aplauzom.

Bogat festivalski program

Uoči predstave, o iskustvu gledanja i promišljanja suvremenog postdramskog teatra u uvodnom razgovoru u Zajc Labu sudjelovali su glumica Nina Violić, teatrologinja Agata Juniku, kazališni kritičar Igor Ružić i redatelj Ivan Plazibat.

Prvi dan festivala obilježilo je i otvaranje izložbe ‘18 videa’ umjetničkog dvojca Lemm & Barkey u Delta Labu 001, koja u sedam videoinstalacija objedinjuje rad skupine Needcompany. Izložbu su priredile suosnivačica skupine Grace Ellen Barkey i njezina članica Lot Lemm. Izložba je otvorena za vrijeme trajanja festivala.

Središnja predstava Festivala je dramski komad ‘Sve što je dobro’, autora teksta, scenografa i redatelja Jana Lauwersa, na programu 3. i 4. ožujka. Predstava je koprodukcija RIJEKE 2020 u partnerstvu s HNK Ivana pl. Zajca, gdje će biti i izvođena. ‘Sve što je dobro’ najavljena je kao predstava o gubitku i nadi, ljubavna priča u vrijeme kada Europa žrtvuje vrijednosti, a velika grupa ljudi podliježe mržnji i netoleranciji.

Priča je to s dvostrukom autobiografskom pozadinom: s jedne je strane život izraelskog elitnog vojnika i ratnog veterana Elika Niva, koji je nakon teške nesreće i duge rehabilitacije postao profesionalni plesač, a s druge život Jana Lauwersa s Grace Ellen Barkey i njihovom djecom u zloglasnoj briselskoj četvrti Maelbeek.

Sudjeluju Grace Ellen Barkey, Romy Louise Lauwers, Victor Lauwers, Jan Lauwers, Inge Van Bruystegem, Benoît Gob, Elik Niv, Yonier Camilo Mejia, Jules Beckman, Simon Lenski, Maarten Seghers, Elke Janssens. Autor glazbe je Maarten Seghers.

Posljednji komad u programu bit će, u petak 6. ožujka, plesna predstava ‘Zauvijek’ koreografkinje Grace Ellen Barkey, partitura Mahlerove pjesme ‘Der Abschied’ u koreografiji koja govori o čovjekovoj borbi sa smrtnošću nasuprot vječnoj prirodi. Sudjeluju Maarten Seghers, Sarah Lutz i Mohamed Toukabri.

Umjetnička skupina Needcompany jedna je od najvažnijih predstavnica suvremenog europskog teatra. Njihove predstave su dinamične i uzbudljive, istovremeno zabavne i ozbiljne, ponekad i tragične, govore o našim društvima, o intimi i međuljudskim odnosima. Ponekad sadrže i eksplicitne scene i gola tijela, ne da bi provocirale nego i tijelo koriste kao medij izražavanja. Skupina je već gostovala u Hrvatskoj, a Needcompany festival prvo je njihovo predstavljanje domaćoj publici na tako ekstenzivan način.