Etnografski muzej u Splitu osnovao je splitski ljubitelj etnografske baštine, poznati secesijski graditelj i arhitekt Kamilo Tončić. Smješten je u romaničko-gotičkoj palači srednjovjekovne porodice Natalis, izgrađenoj nad Dioklecijanovim podrumima u južnom dijelu palače. U taj suvremeno oblikovan prostor, koji je kombinacija suvremenog dizajna, uspješno uklopljenog u antičku i srednjovjekovnu graditeljsku baštinu, muzej se preselio 2005. godine. Prije toga se nalazio u gotičkoj palači na Pjaci, koja je originalno bila Gradska vijećnica.

Sto godina postojanja je popraćeno s iznimno zanimljivom izložbom starinskih škrinja, ambara i putnih baula iz splitskih i dalmatinskih dobrostojećih domova. Izložba nosi naslov 'Lijepe i bogate', a donosi škrinje i izrezbarene prednje stranice škrinja različitih veličina i starosti. Škrinja se kao dio namještaja u Europi, pa tako i u Dalmaciji javlja u srednjem vijeku, da bi u renesansi počele biti umjetnički oblikovane. Takvo oblikovanje je u 16. stoljeću doseglo vrhunac. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi se to zadržalo do početka 20. stoljeća. Većina izloženih škrinja i predmeta na ovoj izložbi datiraju iz 18. i 19. stoljeća.

Etnografski muzej je izložio oko stotinjak izložaka, a posebno je zanimljiv 'jadranski tip'. Škrinja je u tradiciji Dalmacije redovito zastupljena kao dio miraza ili 'dote' koju je mladenka unosila u novi dom. Uvijek su takve škrinje bile bogato dekorirane predstavljajući prava remek-djela drvorezbarskog i kovačkog zanata.