Napada na umjetnost u Velikoj Britaniji u povijesti ne manjka: bili su brojni i često vrlo strastveni. Tate je odlučio detaljno istražiti tu stranu svoje povijesti. Kako se navodi u najavi izložbe na mrežnim stranicama muzeja, izložba "Umjetnost pod opsadom: Povijest ikonoklazma u Britaniji", koja se otvara 2. listopada u muzeju Tate Britain u Londonu prva je izložba koja se bavi poviješću fizičkih nasrtaja na umjetnost u Britaniji od 16. stoljeća naovamo, od Engleske reformacije do danas, i prva je koja toj temi pristupa na ozbiljan i cjelovit način.

No, tema izložbe nije 'običan' vandalizam usmjeren protiv umjetnosti, već samo onaj kojemu je izvorište u nekoj vrsti ideologije, ikonoklazmu, odnosno, u namjernom uništavanju ikona, simbola ili drugih spomenika iz vjerskih, političkih ili estetskih razloga. Kroz brojne predmete, slike, skulpture i obilje arhivskog materijala, izložba u Tate-u bavit će se različitim pravcima i uzrocima koji dovode do napada na umjetnost.

Anon, Krist prije Pilata

'Očito je riječ o teškoj temi', kazala je ravnateljica muzeja Tate Britain i začetnica ideje o izložbi Penelope Curtis. 'Odlučili smo pristupiti joj na ozbiljan način, bez suzdržavanja, pokušati je kako treba istražiti, kako bi povijest nasilja nad umjetnošću bila lakše razumljiva', dodala je.

Izložba pokriva razdoblje od petstotinjak godina, počevši s 1540., kada je Henrik VIII. naredio raspuštanje manastira, što je rezultiralo uništenjem velikog broja umjetničkih djela uz blagoslov države. "Ti su događaji specifično britanski i zauvijek su izmijenili našu vizualnu povijest", pojasnila je Curtis.

Iako se među eksponatima neće naći slika Marka Rothka prošle godine išarana crnilom u Tate Modernu, posebno se ističe kip mrtvoga Isusa koji je bio skriven 500 godina. Tu je i "Unutrašnjost katedrale u Canterburyju" (1657.) Thomasa Johnsona, jedini primjer puritanskog ikonoklazma počinjenog nad slikom u Britaniji. U Tateu će prvi puta biti izložena zajedno s vitrajima izvađenim iz prozorskih okvira katedrale. Među eksponatima će biti i "Delfska Sibila" iz 1898. Edwarda Burne-Jonesa, napadnuta 1913. u Manchesteru, i "Stolica" Allena Jonesa iz 1969., obje oštećene u napadima sufražetkinja i feministkinja, te dijelovi kipova uništenih u Irskoj tijekom prošloga stoljeća.

Obuhvaćen je i vjerski ikonoklazam 16. i 17. stoljeća, koji ilustriraju kipovi Krista bez glave, razbijeni vitraji i drugi vjerski spomenici stradali uslijed vjerskih reformi i destrukcija puritanskih ikonoklasta.

Primjeri nasrtaja na simbole vlasti u razdobljima političkih previranja uključuju portret Olivera Cromwella, koji nije uništen već ga je "samo" naopako objesio odani monarhist, princ Frederick Duleep Singh (1868. – 1926.). Izloženi će biti i dijelovi kipa Williama III. i Nelsonova spomenika uništenih 1929., odnosno, 1966., u eksplozijama za vrijeme političkih previranja u Dublinu.

Posljednja etapa izložbe odnosi se na moderne umjetnike koji koriste destrukciju kao kreativnu silu. Po prvi puta u javnosti će biti izloženi glasovir i stolica koje je uništio newyorški umjetnik Ralph Ortiz prilikom održavanja simpozija "Destruktivnost u umjetnosti" 1966., zajedno s audio zapisima njegovih akcija. Uvrštena su i djela Gustava Metzgera, Johna Lathama, Yoko Ono i drugih.