Tena Štivičić u drami izvedenoj na početku sezone koju je zagrebački HNK posvetio ženama - autoricama i redateljicama, razotkriva intimu suvremenog bračnog para opterećenog očekivanjima, vlastitim, uzajamnim, ali i onima koje im nameće društvo.

Eva i Danijel - tumače ih Olga Pakalović i Igor Kovač - bračni su par na pragu četrdesetih. Situirani i stabilni, konačno spremni imati dijete. No, na svim životnim planovima nagrizaju ih emotivne, financijske i egzistencijalne nesigurnosti.

Činjenica da se zbog nemogućnosti začeća moraju upustiti u proces potpomognute oplodnje prisiljava ih da preispitaju i svoju vezu, ali i sebe same i svoja uvjerenja. Situacije u koje ih to dovodi smiješne su i bolne, dirljive i ponižavajuće, apsurdne i inspirativne.

Sam naslov drame, "64", predstavlja broj terapija koje Eva mora dobiti u procesu potpomognute oplodnje, broj injekcija koje mora dati samoj sebi u samo samo jednoj rundi terapije.

Kako je napisala autorica u knjižici predstave, "'64' je samo jedna priča, amalgam mojega i još nekih iskustava mojih prijatelja i znanaca. Začeće uz potpomognutu oplodnju samo je jedna, zapravo kratka, iako intenzivna i ponekad traumatična faza priče o modernome roditeljstvu".

Redateljica Arija Rizvić, kojoj je ovo prva režija u zagrebačkom HNK, najintrigantnijim u tekstu smatra to što je autorica glavnome liku, Evi - ženi "dala dva sata teksta, o ženskoj poziciji u današnjemu društvu i o stvarima koje su po nekima još kazališni, ali i društveni tabu - i to bez filtera, izravno i sa stavom".

Ovom predstavom, istaknula je Rizvić u knjižici, "progovaramo o temi koja je aktualnija nego što mislimo, jer povećana stopa neplodnosti rapidno raste i dalje".

Uz glavne likove Evu i Danijela u drami se pojavljuju i Evina mama Helena i Danijelov tata Oliver, koje glume Alma Prica i Dragan Despot.

Lana Barić tumači ulogu Evine prijateljice Bele, Luka Dragić je susjed Aleks, Livio Badurina doktor, a Tesa Litvan avatar Luna.

Dramaturginja predstave je Mirna Rustemović, scenografiju su osmislili NUMEN/For use, kostimografiju Ana Fucijaš, skladatelj je Ivan Pešut, za scenski pokret zadužena Larisa Lipovac Navojec, a Ivan Lušičić i Ivan Štrok dizajneri su svjetla i projekcija.

Tena Štivičić diplomirala je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 2001., a 2004. magistrirala je na londonskom Goldsmiths Collegeu, na odsjeku za dramsko pismo. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku, a njezine se drame izvode u brojnim europskim zemljama i prevedene su na niz jezika.

Za dramu "Tri zime", praizvedenu u National Theatre u Londonu 2014. godine, dobila je najprestižniju nagradu za autorice na području engleskog jezika Susan Smith Blackburn. Godinu dana nakon toga drama je postavljena u zagrebačkom HNK u režiji Ivice Buljana, a igrana je i u Sloveniji, Njemačkoj, Estoniji i Japanu.