U petak, 31. srpnja, u ranim popodnevnim satima u inboxe elektronske pošte mnogih redakcija u Hrvatskoj stiglo je priopćenje o tome kako se književna nagrada Kiklop ove godine neće održati. Objašnjenje za tu jednoglasnu odluku skupštine udruge Sa(n)jam knjige kraće je od kartice teksta i koliko toga objašnjava, toliko istovremeno ne objašnjava: 'Kada smo 2004. osnovali i osmislili knjišku nagradu koju će u više kategorija dodjeljivati struka, nismo mogli ni sanjati u što će se ona razviti, i što će tijekom sljedećih deset godina značiti piscima, prevoditeljima, urednicima, nakladnicima, ilustratorima i svima onima kojih se knjige i književnost tiču jer su, naprosto, čitatelji. Za Kiklopa su se kandidirali, i Kiklopa su osvajali najznačajniji hrvatski pisci, Kiklop je u kategoriji za najbolje debitante najavljivao pisce za koje će Hrvatska tek čuti. Ova je nagrada postala zrcalo hrvatskoga nakladništva i književnosti. Ponekad zrcalo može pružiti i uljepšanu sliku svijeta koji se u njemu ogleda. Tako je bilo i u svih sedam godina ekonomske krize, koja se u nakladništvu više osjetila nego i u jednom drugom segmentu hrvatske kulture. Ali nakon što je godišnja knjiška produkcija desetkovana i nakon što su mnogi nekad veliki i slavni izdavači gotovo prestali izdavati knjige, ili su se, da bi opstali, preorijentirali na prijevode lake bestseller literature, Kiklopa nije moguće dodijeliti, a da se ne naruši izvorni smisao nagrade.'

Koji je to izvorni smisao nagrade Kiklop, nije objašnjeno u šturom priopćenju, a nije baš ni jasno je li to udruga Sa(n)jam knjige - predvođena Magdalenom Vodopijom - de facto hrvatskim nakladnicima poručila da više ništa ne valjaju i da nisu vrijedni Kiklopa, pa čak iako je to nagrada koja, kako su zaključili njezini organizatori, nudi 'uljepšanu sliku svijeta', a ne realnu. Čini se da se od uljepšavanja otišlo u poružnjivanje.

Kako bismo uspjeli protumačiti enigmatični i nedovoljno razjašnjeni potez zasad jednogodišnjeg ukidanja Kiklopa, razgovarali smo s kulturnim aktivistom i urednikom književnog portala Moderna vremena infoNenadom Bartolčićem, Seidom Serdarevićem iz Frakture, čije su knjige osvojile mnogo Kiklopa, te leksikografom i urednikom Velimirom Viskovićem, čovjekom koji ima dugogodišnje iskustvo s različitim književnim nagradama u različitim funkcijama.

Prema mišljenju Nenada Bartolčića skupština udruge Sa(n)jam knjige u Istri krivo je procijenila način na koji se hrvatsko izdavaštvo treba nositi s krizom koja je nepobitna. Čak i u situaciji kada je broj novih knjiga bitno smanjen u odnosu na protekle godine, Bartolčić ne misli da je produkcija toliko srezana da bi se zbog toga nagrada poput Kiklopa stavljala jednu godinu na stand by i nije mu jasno što se time zapravo postiže. Prilično paušalnom Bartolčić smatra i ocjenu po kojoj ispada da gotovo nitko nije izdao ništa vrijednoga, jer ostaje činjenica da se ove godine prijavljuju neki nakladnici koji su baš u ovoj, kako se u obrazloženju navodi 'najtežoj godini', napravili bitan iskorak; stoga je ovogodišnje ukidanje Kiklopa kontraproduktivno.

'Ako na primjer pogledate što je napravila Hena Com sa svojom produkcijom u zadnjih godinu, dvije, onda ćete vidjeti da se kod njih nije ni dogodila neka kriza. Dosta je još nakladnika koji nisu drastično smanjili svoju produkciju što naravno ne znači da nema onih koji jesu', kaže Bartolčić.

'U trenutku kad trebaš biti najkonkretniji u pomoći književnom sektoru, ti odustaješ. Tom logikom bi se moglo reći i da je produkcija knjiga loša pa ove godine nećemo imati ni Sa(n)jam knjige u Puli', objašnjava Bartolčić i kaže da mu je navedeni razlog odustajanja vrlo tanak i neprihvatljiv.

O tome koji bi stvarni razlog bio, ne želi spekulirati, ali vjeruje da je produkcija dovoljno velika i široka da se postigne onaj efekt kojemu sama nagrada i teži. 'Nitko me neće uvjeriti da nije bilo dobrih novih knjiga hrvatskih autora, da nije bilo dobrih prijevoda, uredničkih ili nakladničkih koncepcija i svih kategorija po kojima se nagrada dodjeljuje', kaže Bartolčić i otkriva kako je po njemu Kiklop ipak mogao pomoći nakladnicima u najtežoj godini.

S obzirom na to da je Sa(n)jam knjige kao organizator nagrade Kiklop s godinama izgradio vrlo respektabilan renome i uspio se izboriti za vrlo značajne financijske potpore kako na lokalnoj tako i na državnoj razini, Bartolčić misli da za njihov budžet ne bi bio veliki udarac da su ove godine odlučili ne naplaćivati kotizacije koje su prošle godine iznosile 100 kuna po prijavljenoj knjizi. 'Vjerojatno bi se pojavio i veći broj naslova nego inače', misli Bartolčić koji vjeruje da se nakladnici ne prijavljuju svim naslovima jer bi im to bilo preskupo. S druge strane, sama nagrada više znači u cehovskom smislu, ali nema utjecaj na tržište i ne pridonosi prodaji knjiga.

Seid Serdarević, glavni urednik izdavačke kuće Fraktura, žali što je udruga Sa(n)jam knjige donijela takvu odluku ističući da je očigledno da znaju što rade jer je kriza u nakladništvu evidentna. Podsjećajući da je ukinuta i književna nagrada Jutarnjeg lista, Serdarević posebno žali za Kiklopom jer je ta nagrada bila specifična u nekoliko aspekata i bavila se prilično širokim dijapazonom nakladništva. Brojne kategorije kojima je pokrivana cijela nakladnička struka po Serdareviću nagradi Kiklop daju posebnu čar i čine je različitom od ostalih književnih nagrada te stoga misli da je bolje da je dodjela nagrade u cijelosti otkazana nego da se dodjeljivala samo za kategorije koje su zadovoljile svojom produkcijom.

'Iskreno se nadam da je ovo samo neka privremena odluka te da će nagrada Kiklop ponovno zaživjeti u trenutku kada kompletna nakladnička scena izađe iz krize, najteže u posljednjih šezdesetak godina', kaže Serdarević. Serdarević također napominje da je nagrada Kiklop imala više simboličko nego novčano značenje, ali da je puno značila i autorima i nakladnicima čiji rad nije procjenjivao klasičan žiri već dosta široko glasačko tijelo.

A upravo širina i nejasnoće vezane uz izbor glasačkog tijela nagrade Kiklop kod književnog kritičara, esejista i leksikografa Velimira Viskovića izazivale su sumnju u vjerodostojnost nagrade. 'Moram priznati da sam bio malo sumnjičav prema načinu na koji se glasa i sam nisam nikad sudjelovao. Prilično mi je nejasan bio način na koji se formira to glasačko tijelo i kriteriji prema kojima netko dobiva to pravo glasa', kaže Visković i priznaje da će možda zvučati aristokratski, ali glupo bi mu bilo da njegov glas vrijedi jednako kao glas nekoga tko zapravo nema uvid u cjelinu, pa čak ni u dio književne produkcije.

Visković čak smatra da glasovi renomiranih imena iz svijeta književnosti uopće nisu igrali presudnu ulogu u dodjeli nagrada Kiklop. Bez obzira na svoju sumnjičavost, žali što se ukida jedna nagrada koja je već imala svoju gotovo tradicijsku ulogu i što se prekida jedan lijepi kulturni ritual.

Po njegovu mišljenju, ni književna produkcija ove godine nije ništa lošija nego prethodnih godina i siguran je da bi se našlo barem deset naslova koji zavređuju nagradu. Upitan koji bi onda stvaran razlog mogao biti za ovogodišnje odustajanje od nagrade Kiklop, Visković nudi svoju teoriju – ujedno i napad na njegova arhineprijatelja s domaće literarne scene - teško suzdržavajući smijeh: 'Budući da presudnu ulogu u odlučivanju o tome što je kvalitetno, a što ne posljednje tri-četiri godine ima Miljenko Jergović, vjerojatno je on utjecao na to da se ova godina proglasi vrlo nekvalitetnom.'

U svakom slučaju, ostaje nejasno je li ovo posljednji Kiklop ili će se nagrada nakon jednogodišnje pauze vratiti te hoće li to ovisiti isključivo o izdavačko-književnoj produkciji te godine. Što ako i sljedeća godina bude poput ove, znači li to da neće biti Kiklopa? Svojim nezadovoljavajućim objašnjenjem iz Sa(n)jam knjige uspjeli su najviše u tome da potaknu mnoga neugodna pitanja. Još važnije, naštetili su ugledu Kiklopa, jer tko će zapravo željeti dobiti tu nagradu kad i ako se vrati ako njezino održavanje ovisi o nedovoljno artikuliranim i posve subjektivnim procjenama koje se izražavaju u šturim, nejasnim priopćenjima?