Multimedijski umjetnik i performer Ivan Marušić Klif (1969.) jedan je od prepoznatljivih domaćih umjetnika jer se bavi izradom interaktivnih i zabavnih kinetičkih, svjetlosnih i video instalacija. Bilo da radi sa zvukom, svjetlom ili videoslikom, Klif neprekidno konstruira složeni ambijent, počevši od ranih svjetlosnih instalacija iz devedesetih godina prošlog stoljeća do instalacija kontroliranih računalnim programom. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu, a kontinuirano bavljenje umjetnošću na 'granicama žanra', propitivanje mogućnosti medija i otvorenost pristupa ove su mu godine donijeli uglednu nagradu Vladimir Nazor za najbolje izložbe u prošloj godini: za instalaciju Lambda u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo i za izložbu u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca, što je bio i povod našeg razgovora.

Prošla i ova godina bile su Vam jako uspješne. Imali ste mnogo izložbi kod nas i u inozemstvu, predstavljali ste Hrvatsku na Kroatien Kreativität u Njemačkoj, dobili ste i nagradu publike na izložbi T-HT-a te sada nagradu Vladimira Nazora za najbolje izložbe u prošloj godini. Jeste li zadovoljni kada se osvrnete na ta postignuća?

Svakako da jesam. Zadnje dvije godine su bile dosta intenzivne, a posebno 2013., jer mislim da nikad nisam imao intenzivniji period izlaganja.

Diplomirali ste 1994. oblikovanje zvuka u Amsterdamu. Kako to da ste otišli studirati u inozemstvo i možete li se prisjetiti kako je to izgledalo? Jeste li se već tada znali da se želite baviti multimedijom?
Meni je vrlo rano, već u srednjoj školi, bilo jasno na koji način se želim izražavati. Zanimale su me instalacije i objekti, pokretne dinamične stvari koje svijetle, performansi i alternativno kazalište. Sam pojam multimedije kako ga poznamo danas tada nije postojao. Na likovnu akademiju se nisam ni pokušavao upisati jer me tada više nisu zanimale klasične tehnike crtanja i slikanja. Kasnije sam shvatio da bi se vjerojatno dobro uklopio u klasu Nives Kavurić Kurtović i Šuteja, no to tada nisam znao. Krajem 80-ih i početkom 90-ih sam se od kreativnih stvari bavio primarno glazbom. Budući da sam oduvijek bio spretan s tehnikom, zainteresirao sam se za tonsko snimanje - počeo sam u kućnom studiju snimati bendove i raditi glazbu/zvuk za predstave i performanse svojih prijatelja. Saznao sam za SAE institut i odlučio se da je to neki smjer kojim bih želio ići.

Tko su Vam bili uzori?
Neki prvi uzor mi je bio cijeli ex-Yu novi val - i glazba i dizajn i moda i sve ostalo. To je meni bio onaj prvi pubertetski impuls koji me pokrenuo i usmjerio. Onda su se tu pojavili Kugla glumište, Studio Imitacija života, ZZOT, Laibach, Test Department, Einsturzende Neubauten, Psychic TV, La Fura del Baus... Negdje 1992. sam vidio veliku retrospektivu Nam June Paika i njegov rad me jako zaintrigirao. Kasnije sam još otkrio Steinu i Woody Vasulku koji su također utjecali na način na koji razmišljam i radim.

Kako to da ste se opredijelili za umjetnost umjesto audio-vizualne industrije i je li za Vas uopće postojala dilema umjetnost ili zarađivanje novca spotovima, reklamama itd.?
Ja sam oduvijek puno surađivao na raznim grupnim projektima - od bendova, performansa, kazališnih predstava. U tom smislu, veliki dio mog rada spada u vrstu kreativnih usluga kojima je smisao da podrže tuđe koncepte i ideje. Kad se krajem 90-ih pojavila mogućnost da dio svojih sposobnosti unovčim na komercijalnim projektima, to mi nije predstavljalo nikakav problem, dapače godila mi je ideja da za svoje vještine mogu konačno biti solidno ili čak odlično plaćen. Ono što mi ide na ruku je to da u pravilu radim komercijalne poslove koji se preklapaju s mojim umjetničkim radom, prvenstveno u tehnološkom smislu. Dio komercijalnih poslova je izuzetno kreativan i zanimljiv - tu su suradnje s muzejima (MUO, Povijesni muzej, Tehnički muzej, Muzej batane), zatim hrvatski Expo paviljon 2005. i 2008., a posebno bih izdvojio rad na kazališnim predstavama (Magelli, Frljić, Perković, Kugla, Kica) koji je često u financijskom smislu u klasi komercijalnih poslova, ali uglavnom autorski i umjetnički.

U svom umjetničkom radu eksperimentirate s mnogim medijima, analognim i digitalnim tehnologijama, konstruirate ambijente te zvučne i video instalacije. Što Vam znači eksperimentiranje u umjetnosti i s kojim tehnološkim izazovima se sada susrećete?
Pa ja sam zaista tip umjetnika koji najčešće do finalnog rješenja dolazi eksperimentalnom metodom. Isprobavam, mijenjam i tehnologiju i koncepte dok ne dođem do točke gdje sam konačno zadovoljan. Budući da sam tehnički i produkcijski prilično kompetentan, nije mi problem kako nešto napraviti, nego zašto baš to i zašto baš na taj način. Kao izazov, najčešće si zadajem tehnologiju kojom ću se koristiti u nekom projektu i ograničenja koja ću si postaviti. U ovom trenutku sam i dalje duboko u analognom videu, osciloskopima, modificiranim televizorima i programiranju i to će trajati još neko vrijeme...

Postoji li i koji je primarni cilj Vaših svjetlosno-zvučno-video-kinetičkih radova?
Primarni je cilj najčešće direktno iskustvo gledatelja, s tim da sam uglavnom ja taj gledatelj na temelju čijeg iskustva se rad oblikuje. U izboru finalne forme, vrlo često se rukovodim praktičnim problemom gdje i za koga se projekt predstavlja/postavlja. Najčešće mi nije presudno za koju formu se odlučim - podjednako uživam i u izložbama i u živim nastupima. Što se tiče cilja mojih radova, meni je primarni fokus na doživljaju i ugođaju koji stvaram. Dok pripremam izložbu rukovodim se gotovo isključivo vlastitim ocjenama i odlukama, ali kad je rad postavljen, vrlo pažljivo promatram način na koji ga publika percipira.

Koliko Vam je važna interaktivnost i odnos publike prema Vašem radu?
Interaktivnost mi je prije bila vrlo bitna. Danas se sve češće pitam je li mi interaktivnost u nekom radu potrebna i u kojoj mjeri. Mislim da je nepotrebno da rad bude interaktivan samo zato što ja to znam napraviti. Odnos s publikom mi je vrlo bitan, jer mi skoro na svakoj izložbi netko iz publike ukaže na neki novi način gledanja rada ili interakcije s radom. Koliko god sam 'unutra', nikad ne vidim sve.

U svojim radovima često koristite tehnologiju koju je naša civilizacija, da tako kažemo, odbacila. Je li ekološka osviještenost jedan od razloga zbog kojih je koristite i postoje li neke od poteškoća u vezi korištenja ili nabavljanja tih starih tehnologija?
Moram priznati da uopće nemam ekologiju u fokusu kad radim sa starom tehnologijom. Koliko god volim televizore, ovih stotinjak komada koje držim u studiju neće ni spasiti ni uništiti svijet. Mene kod starih tehnologija uglavnom privlači tekstura koju mogu dobiti njihovim korištenjem, a često su u pitanju razlozi ekonomske prirode - stare odbačene stvari i uređaji su jeftini ili besplatni.

Unatoč nagradama i umjetničkoj afirmaciji, može li se u Hrvatskoj živjeti od umjetnosti i eksperimentiranja?
Samo od izložbi i performansa bih živio jako loše. Tržište umjetnina, kada su u pitanju multimedijalni radovi, gotovo ne postoji. Likovni umjetnici u pravilu nisu honorirani za svoju primarnu djelatnost - izložbe, a kada honorar postoji, puno je manji nego u drugim umjetničkim disciplinama - primjerice u kazalištu, dizajnu ili glazbi.

Vi ste jedan od rijetkih umjetnika koji ne izlaže stare radove nego se trudite uvijek kada Vas pozovu i daju vam priliku da napravite neku izložbu realizirati i neki novi rad. Kakva su Vaša iskustva s našim institucijama, galerijama i muzejima i produkcijom novih radova?
Ha, u zadnje vrijeme se trudim napraviti rad pa ga malo izlagati unaokolo, jer je zaista naporno svaki put raditi nešto novo. Činjenica je da često radim site specific instalacije, pa je nekako i logično da je svaki postav drukčiji - savršeni primjer su Lambda i Sveta Srca, za koje sam koristio identičnu tehnologiju, a proizveo dva različita rada.

Imate li kakva očekivanja od EU-a? Hoće li Vam ulazak Hrvatske u to članstvo olakšati bavljenje umjetnošću u bilo kojem smislu (putovanja, rezidencijalni programi, natječaji)?
Osobno, nemam neka očekivanja. Vjerujem da će biti više mogućnosti za apliciranje na razne programe, stipendije i slično. Istovremeno ne mislim da će se s ulaskom Hrvatske u EU dogoditi neka velika čuda. Bojim se da nas realno jedino čeka puno posla i malo novca.

Lambda + Sveta Srca from i.m. klif on Vimeo.