Nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK) u Zagrebu izvijestila je da je njezin dugogodišnji djelatnik, a potom i ravnatelj do 2007., dr. sc. Josip Stipanov umro u nedjelju u Zagrebu u 82. godini.

Josip Stipanov rođen je 18. studenoga 1939. u mjestu Soline na Dugome otoku. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, a klasičnu nadbiskupsku gimnaziju i studij teologije u Zadru. Na Gregorijani u Rimu studirao je filozofiju koju je 1971. završio doktoratom. Nekoliko godina radio je kao profesor u Klasičnoj nadbiskupskoj gimnaziji te na Višem bogoslovnom učilištu u Zadru. U NSK u Zagrebu zaposlio se 1972. i ponajprije se bavio hrvatskom retrospektivnom bibliografijom. Od 1975. do kraja 80-ih godina prošloga stoljeća bio je voditelj Službe za razvoj i unaprjeđenje knjižničarstva, zatim do 1997. zamjenik ravnatelja Knjižnice te od 1998. vršitelj dužnosti upravitelja NSK. Glavni ravnatelj postao je 2002. i na tome je mjestu ostao do veljače 2007., kada je otišao u mirovinu.

Kako je istaknuto, Stipanov je 20 godina sudjelovao u izgradnji nove zgrade Knjižnice te je s radošću 1995. dočekao njezino otvorenje, a zauzimalo se i za učlanjenje NSK u Zagrebu u mrežu Europskih knjižnica, što je 2005. i ostvario.

Zahvaljujući Josipu Stipanovu, u NSK u Zagrebu počela je produktivnija uporaba suvremene informacijske i telekomunikacijske tehnologije, novih medija kao i uporaba Knjižnice na daljinu. Knjižnica je tako izravno i neizravno pridonijela razvoju i drugih hrvatskih knjižnica te njihovu povezivanju u funkcionalni knjižnični sustav.

Josip Stipanov objavio je više od 50 znanstvenih i stručnih radova, studija i članaka, uglavnom u hrvatskoj, te nešto manje u inozemnoj strukovnoj periodici. Za svoj rad dobio je niz priznanja i nagrada, od kojih treba izdvojiti Kukuljevićevu povelju i odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Kao dokaz toga koliko su mu knjižnice bile bitne, navedne su njegove dvije najpoznatije knjige - "Knjižnice i društvo - od potrebe do mogućnosti" te "Povijest knjižnica i knjižničarstva u Hrvatskoj", a obje knjige objavila je Školska knjiga.

U prvoj knjizi Stipanoj je prikazao sociološki, komunikološki i kulturološki aspekt nastanka knjižnica, od Mezopotamije do digitalnoga doba, te njihovu ulogu u budućnosti, a svrha knjige bila je prikazati kako je društvo utjecalo na nastanak, djelovanje i razvoj knjižnica.

Druga knjiga donosi pak prikaz razvoja knjižnica i knjižničarstva u Hrvatskoj preko različitoga društveno-povijesnog konteksta određenog razdoblja. Postala je omiljeno štivo studenata bibliotekarstva te svih onih koje zanimaju knjige, knjižnice te njihov razvoj tijekom povijesti.

"Dr. Stipanov bio je čovjek u svakome smislu te riječi. Knjižnicu je smatrao svojim drugim domom te je volio njezine ljude, a i oni su voljeli njega", istaknuto je.

Napominje se kako je bio užitak raditi u Knjižnici dok je Stipanov bio na njezinu čelu zbog empatije koju je pokazivao prema svakome i koja je bila je poticaj da se radi bolje, brže i kreativnije, stvara bolje društvo temeljeno na zajedništvu, suosjećajnosti i ljudskosti koje donosi svima željene promjene kojima je Stipanov nesebično težio.

"Teško ćemo prihvatiti da dr. Stipanova više nećemo vidjeti. No, fizička odsutnost ipak neće značiti da ga ovdje neće biti. Rezultati njegova truda, rada i znanja zauvijek će ostati zapisani u povijesti stvaranja ugleda i statusa Knjižnice te sveukupne hrvatske i međunarodne knjižničarske zajednice".