Michel Tournier, čije se djelo nadahnjuje mitovima, kasno se uključio u književnost, kada je imao više od 40 godina. Godine 1967. dobio je Veliku nagradu za roman koju dodjeljuje Francuska akademija za "Petko ili divlji život".

Tri godine poslije potvrđuje se romanom "Kralj joha" koji je nagrađen Goncourtom i prema kojem je njemački redatelj Volker Schloendorff 1996. snimio film, a 1975. romanom "Meteori".

Rođen 19. prosinca 1924. u Parizu od roditelja germanista, Michel Tournier je bio pod snažnim utjecjem Njemačke.

Književnik klasične erudicije, Tournier romanima najčešće parafrazira i alegorijski preoblikuje arhetipske i mitske motive, pitanja kolektivnoga kulturnog nasljeđa te citate iz književnih djela, navodi Hrvatska enciklopedija.

Pisao je pripovijetke i eseje, dnevnik "Ekstimni dnevnik", preveden na hrvatski, ali i priče za djecu. Osim navedenih romana na hrvatski su mu prevedeni i "Sreća u Njemačkoj", "Gašpar, Melkior i Baltazar", "Slavlja", "Ponoćna ljubavna gozba".
Bio je nominiran za Nobelovu nagradu i mnogo prevođen u svijetu, a jedini je autor kojemu je Goncourt, nauglednije priznanje u francuskoj književnosti, dodijeljen jednoglasno.

Bit će pokopan u Choiselu, općini od 550 stanovnika u kojoj je živio od 1957., prema riječima načelnika Alaina Seigneura koji je rekao da je pisac "u to selo bio pomalo zaljubljen. Odabrao je mjesto svoga groba ispod jednog stabla".

"Od sutra neću moći odgovoriti - Michel Tournier kada me budu pitali: tko je najveći francuski živući romanpisac", napisao je na Twitteru Bernard Pivot, predsjednik Akademije Goncourt.