Na vijest o bolesti majke, Jasna se vraća iz Njemačke da bi se o njoj brinula. Čak i prikovana za krevet, majka Anka zrači snažnim autoritetom. Dani prolaze, a njih dvije zapliću se u mrežu zamjeranja od kojih je Jasna očajnički pokušavala pobjeći.

Radnja je to filma 'Mater' Jure Pavlovića (Split, 1985.), u kojemu glavne uloge tumače glumice Daria Lorenci Flatz i Neva Rošić, a koji je svjetsku premijeru imao krajem 2019., na Tallinn Black Nights Film Festivalu krajem prošle godine. Prikazan je i na beogradskom FEST-u u ožujku 2020. gdje je nagrađen kao najbolji film regije, a svoj život na platnima širom Hrvatske doživjet će na 13. izdanju Festivala mediteranskog filma Split 2. srpnja u Ljetnom kinu Bačvice.

Hrvatsku premijeru film će imati na otvorenju splitskog Festivala mediteranskog filma Split, jednoj od prvih kulturnih smotri koja će se održati nakon krize uzrokovane Covidom-19. Kako ste vi podnijeli ove mjesece koronavirusa?

S jedne strane je bilo vrlo teško s obzirom na to da sam trenutno u osjetljivoj etapi rada na dva projekta, od kojih je jedan dokumentarni film u fazi produkcije za kojeg smo morali odgoditi snimanja. 'Mater', koja je tek započela svoj život krajem 2019. svjetskom premijerom na festivalu A kategorije Black Nights u Tallinnu, te ga nastavila nagradom za najbolji regionalni film na FEST-u u Beogradu, našla se u vrlo nezgodnoj poziciji: naime, njen festivalski život je krenuo, a većina festivala u Europi se počela otkazivati (samo neki su prebačeni u online svijet), kina su zatvorena i okolnosti su takve da su unijele neizvjesnost u planiranje bilo kakve distribucije.

No, usprkos tome trudio sam se nositi sa situacijom na način da budem pozitivan, da gledam u budućnost i budem spreman što brže se prilagoditi ovom vremenu gdje se same okolnosti vrlo brzo mogu promijeniti. Tako da je i rezultat takvog pristupa isplanirana ljetna distribucija filma koja će se odvijati u ljetnim kinima i krenut će odmah nakon projekcije na Pulskom filmskom festivalu.

Što očekujete od domaće premijere u Splitu?

Premijerno prikazivanje u Splitu je prva projekcija filma među 'domaćim' ljudima, u ambijentu koji jako dobro razumije mentalitet i taj specifični 'grezi' dalmatinski humor koji se pojavljuje u filmu. S tim u vezi očekujem da će film snažno emotivno pogoditi mnoge gledatelje i da ćemo kolektivno moći uživati u autentičnom domaćem komadu umjetnosti koji se pojavljuje pred domaćom publikom i na taj način polako se vraćati u naš 'novi normalni' život i njegove gušte. Naravno, sve na propisanoj socijalnoj distanci.

Film se bavi odnosom Jasne, gastarbajterice koja se nakon dugo vremena iz Njemačke vraća u rodnu Dalmaciju, u dolinu Neretve, pošto dozna da joj je majka bolesna. Kako to da ste se odlučili baviti upravo ovom vrstom odnosa i kako vam je bilo smjestiti se u žensku poziciju?

Uvijek su me fasciniralni ženski likovi, a posebno snažni ženski likovi odgajani u jednoj vrsti specifičnog patrijarhalnog društva kakvo se često može naći u ruralnijim krajevima Dalmacije, gdje su usprkos tome često matere te koje su zapravo okosnica obitelji, one drže sva četiri kantuna kuća. To se posebno može vezati za dolinu Neretve u kojoj je film smješten, gdje su tradiconalno žene bile te koje su brinule o prehranjivanju obitelji ne bježeći ni od teških fizičkih poslova poput lancanja lađa. U tom smislu, stavljanje u žensku poziciju na ovom filmu je bila jedna vrsta dugotrajnog osobnog istraživanja u kojem sam neizmjerno uživao i koje me naučilo puno toga i volio bih ga u budućnosti još koji put ponoviti.

Jasnu igra Daria Lorenci Flatz, a njenu majku Anku Neva Rošić. Kako ste se odlučili na ove suradnje i kako je bilo raditi s ove dvije glumice?

Bilo je istovremeno i zadovoljstvo raditi s njima, a opet i vrlo zahtjevno jer je riječ o dvije sjajne glumice s vrlo izraženim karakterom i formiranim mišljenjem tako da redatelj uvijek mora biti maksimalno fokusiran i koncentriran da zna odgovoriti na sva pitanja i propitkivanja od strane njih. U smislu izbora, Daria je nekako bila logičan izbor jer je već igrala slične likove, dok je Neva prvenstveno poznata kao naša kazališna diva, te dolazi iz potpuno drugačijeg svijeta od lika kojeg glumi u filmu i njena transformacija i ulazak u lik majke za mene je bio fascinatan. A osobito je to važno za napomenuti jer dok je fokus kamere većinom na liku koji igra Daria i koji većinom trpi radnju, lik Anke koju interpretira Neva je taj koji pokreće gotovo sve dramske situacije i radnje i onaj koji iz pozadine zapravo vuče konce i usmjerava radnju. Rad na njihovoj međuigri je bio ključ i osnovni izazov ovog filma.

Kamera cijelo vrijeme prati lik Jasne, razotkrivajući postupno njezino emocionalno putovanje. Možete li se osvrnuti na ovaj postupak snimanja?

Postupak je vrlo specifičan i njegova osnovna intencija je da gledatelja ekstremno fokusira na čitanje filma isključivo kroz subjektivni emotivni doživljaj glavnog lika te na taj način gledatelj u potpunosti ulazi 'u glavu' naše glavne junakinje i vrlo brzo stvara intimni odnos s njom. S druge strane, taj pristup zahtjeva i malo veći napor gledatelja jer mu se uskraćuje kontekst, što ga prisiljava da sam iščitava određene informacije, ali držim da je finalna nagrada u smislu emotivnog iskustva vrijedna tog napora.

Osim Lorenci Flatz i Rošić, ostale likove u filmu igraju neprofesionalci. Zašto ste tako odabrali?

Sporedni likovi su iznimno bitni u ovom filmu i svaki od njih ima specifični karakter i specifičnu ulogu u filmu. Zbog toga sam jako drugo tražio idealne likove i našao sam ih među naturščicima koji su po životnoj energiji slični mojim zamišljenim likovima te su svi oni unijeli dio svoje duše u te interpretacije i dali su filmu puno autentičnosti, specifičnog šarma i originalnog dalmatinskog mentaliteta.

Kako je u financijskom smislu išlo snimanje filma?

Film je podržan od filmskih fondova Hrvatske, Francuske, Srbije i BiH, a veliku podršku su dali i sponzori kojima smo iznimno zahvalni. Sam rad na razvoju projekta i skupljanju financija trajao je više od sedam godina. Raditi amibiciozan film, koji se snima na 'terenu' van Zagreba u uvjetima hrvatske kinematografije danas je postao pravi podvig i nažalost nešto što je postalo iznimno teško u vidu skupljanja financija, kao i same organizacije logistike u skučenim uvjetima. No, svaki problem na koji smo naišli više smo gledali kao izazov koji moramo proći i ovaj film je rezultat toga.

Čemu se, s obzirom na aktualne okolnosti koronavirusa, profesionalno nadate u skorije vrijeme, kakve su vam mogućnosti, planirate li neke projekte?

Radim trenutno, kako sam spomenuo, na jednom dokumentarnom filmu, čiji je rad dosta ometen zbog pojave koronavirusa, a van toga ova pandemija je poremetila i veliki niz komercijalnijih manjih projekata od kojih zapravo živim. Mislim da nas sve skupa čeka neizvjesna budućnost i da ćemo tu svi morati biti spremni učiti i raditi još više, te biti fleksibilni za brze reakcije i za prilagodbu svog načina rada i života novom vremenu.