Glumica, aktivistica te saborska zastupnica platforme Možemo! Urša Raukar-Gamulin nedavno je u Saboru održala govor o Dramskom programu Hrvatskog radija, nastavno na novi prijedlog ugovora HRT-a i Vlade RH o programskim obavezama HRT-a, u kojemu je Dramski program pao sa sedam na četiri posto zastupljenosti. Zastupnica Raukar-Gamulin na početku svog izlaganja za saborskom govornicom nije mogla pronaći pripremljeni govor na računalu, no brzo se snašla te je odradila svoje izlaganje. Ipak, većina domaćih medija prenijela je samo izrezani početak njezina govora i okarakterizirala ga kao 'fijasko'. Da je riječ o ozbiljnoj manipulaciji, ili samo nevjerojatnoj površnosti, te da nije bila riječ ni o kakvom 'fijasku', lako je provjerljivo na internetskom TV-u Hrvatskoga sabora. Govor zastupnice Raukar-Gamulin započinje na 4:21:45.

S Uršom Raukar-Gamulin porazgovarali smo o novom prijedlogu ugovora HRT-a i Vlade RH o programskim obavezama HRT-a te važnosti Dramskoga programa Hrvatskoga radija za naše sugrađane.

Na početku svog saborskog govora spomenuli ste RTV Zagreb, opisavši je najboljom i najprofesionalnijom sastavnicom nekadašnje Jugoslavenske radiotelevizije. Možete li reći zašto to mislite?

Radiotelevizija Zagreb bila je kuća u kojoj su radili vrsni redatelji, pisci, dramaturzi, urednici, snimatelji, tonski snimatelji, montažeri, voditelji, spikeri. Bila je to televizija koja je proizvodila mnogo vlastitog programa: dramskog, dokumentarnog, kulturnog, dječjeg. Započela je neke formate koje je potom preuzela tzv. JRT-ova shema, kao što je naprimjer bilo popularno 'Nedjeljno popodne' g. Saše Zalepugina ili primjerice 'Odabrani trenutak', koji je promovirao klasičnu glazbu u petominutnoj formi, ali u najgledanijem terminu, odmah nakon 'Dnevnika'. Svakako, bilo je to mjesto kreative i proizvodnje programa. Snimale su se kultne serije: 'Malo misto', 'Velo misto', 'Gruntovčani', 'Kuda idu divlje svinje', kao i mnoge TV drame. Snimale su se i predstave te koncerti, sjajne mozaične emisije, zabavne emisije, sjetimo se samo legendarnog Antona Martija koji je digao zabavni program na europsku razinu. Danas, nažalost, HRT proizvodi mnogo manje svog programa, velik dio se kupuje i u tom kontekstu važno je valorizirati i poduprijeti one koji neumorno i kontinuirano proizvode, a to je sigurno Dramski program Hrvatskoga radija.

Koliko je važno za svaku javnu radioteleviziju da ima vlastitu proizvodnju te zaposlene autore, umjetničke i kreativne direktore koji proizvode kvalitetan autorski program?

HRT je javna televizija, financirana pretplatama građana, i nije ovisna o tržišnim uvjetima. Dakle zadaća javne televizije je da proizvodi što više široke lepeze programa. To bi trebalo biti ponajprije mjesto osmišljavanja i snimanja programa koji privatne televizije ne nude jer ovise o tržištu. Dakle igranog, dokumentarnog, dječjeg, školskog, kulturnog, zabavnog programa. Zadatak javne televizije jest pokrivanje svih tema koje su važne i potrebne građanima Hrvatske. Danas se HRT prvenstveno doživljava kroz informativni program koji je pod snažnim uplivom politike, pa ni taj dio programa ne ispunjava svoju glavnu funkciju, a to je neovisno i profesionalno novinarstvo. HRT bi trebao biti mjesto koje zapošljava i okuplja najbolje umjetničke i kreativne kadrove, mjesto na kojem bi i naši mladi autori, pisci, dramaturzi i redatelji imali svoje mjesto te bi mogli realizirati sve svoje potencijale, što bi svakako utjecalo na kvalitetu programa. U tom smislu HRT bi mogao i trebao biti ustanova koja svojom proizvodnjom i kvalitetom programa stoji uz bok svim kulturnim ustanovama u Hrvatskoj. Naravno, i danas postoje na HRT-u vrijedni i značajni autori u svim programima, ali su u premalom broju i, što je još važnije, nedovoljno podržani u sustavu.

Govoreći o proizvodnji tog sadržaja, spomenuli ste Dramski program Hrvatskoga radija kao svijetlu točku na HRT-u. Možete li našim čitateljima predočiti kakav se to vrijedan sadržaj tamo proizvodio, i proizvodi?

Dramski program HR-a uporno i kontinuirano proizvodi vlastiti program i u tome jest doista izuzetak na HRT-u. Snimaju se stilski i žanrovski najraznovrsnije dramske emisije koje okupljaju ogroman broj autora, pisaca, dramaturga, glazbenika, glumaca i urednika. Neki pisci su prije nego su došli do kazališnih dasaka postojali samo na valovima Dramskoga programa i to ih je održalo u njihovom djelovanju. No treba naglasiti da je radiofonija specifičan umjetnički iskaz koji se njeguje jedino na HRT-u i to je sigurno glavni razlog zbog kojeg treba na taj program gledati s posebnom pažnjom. Dramski program donosi živu dramsku riječ u toj specifičnoj formi tamo gdje nema kazališta, to je mogućnost za sve građane Hrvatske da upoznaju kako velik broj autora i njihovih djela, tako i redatelja, glumaca i glazbenika. Jednako tako radi to kompletan kulturni program Hrvatskoga radija te je uvijek davao mogućnost djelovanja ili prezentirao rad plejade književnika, pisaca, pjesnika, kompozitora, svih kreativaca, kulturnjaka i umjetnika. Upravo su Dramski program i kulturni i umjetnički program Hrvatskoga radija bili i jesu mjesto kako promocije mladih snaga, tako i bilježenja djela već potvrđenih autora. Sjetimo se samo emisija pod uredništvom legendarnog barda hrvatskog pjesništva Danijela Dragojevića. Danas je bitno smanjen broj zaposlenih u Dramskome programu, urednika i redatelja, i svakako je potrebno postaviti taj program u fokus uprave u financijskom smislu kako bi se pojačao i osnažio rad sadašnje redakcije većim brojem vanjskih suradnika, pa tako i proizvodnje programa. No svakako treba reći da i manjim brojčanim snagama sadašnja redakcija Dramskoga programa osmišljava i proizvodi zavidnu količinu vrijednog programa i hvala im na neuništivom entuzijazmu i kreativnosti.

Znamo da su sadržaji Dramskoga programa Hrvatskoga radija često nagrađivani na važnim stranim festivalima. I na tportalu smo više puta pisali o važnim nagradama BBC Awards i New York Radio Awards, koje su završile u rukama proizvođača sadržaja u Dramskome programu Hrvatskoga radija. Što mislite, zašto kao društvo propuštamo uvidjeti i valorizirati ove uspjehe?

Općenito možemo, nažalost, konstatirati da naši međunarodni uspjesi u kulturi i umjetnosti ne dobivaju ni medijsku prezentaciju ni društveno priznanje koje zaslužuju. Također je još uvijek nedostatno prepoznato koliko kultura i umjetnost mogu učiniti na promociji naše zemlje u svijetu. Trebalo bi više učiniti na prezentaciji tih uspjeha primanjem laureata kod najviših dužnosnika državne vlasti, ali i većom i značajnijom prezentacijom tih rezultata u medijima. S druge strane trebalo bi značajnije poticati, podržavati i pratiti nastupe naših umjetnika u svijetu. Nagrade koje kontinuirano donosi Dramski program, i to sa svjetski relevantnih festivala, dokaz su i vrhunske kvalitete i kreativnosti, ali i razlog da se Dramskom programu trebaju omogućiti i bolji uvjeti djelovanja, angažiranje većeg broja redatelja i urednika, pa i povećanje, a ne smanjenje, tzv. postotka prisutnosti u programima Hrvatskoga radija.

Na koji način je taj program važan za slabovidne i slijepe osobe, što one mogu slušati i doživjeti?

Jasno je da je taj program nemjerljivo važan, krucijalan, za naše slabovidne i slijepe sugrađane. Živimo u društvu koje još uvijek kaska za prilagodbom života osobama s invaliditetom u svim segmentima, pa tako i u kulturi, i time Dramski program ostaje jedino sigurno mjesto da kontinuirano prate dramsku proizvodnju. I ne samo Dramski program, već svi programi Hrvatskoga radija. Naši sugrađani s problemima s vidom upravo u radiju imaju prijatelja i mogućnost informiranja, ali još više umjetničkih doživljaja koji su im uskraćeni. Imaju mogućnost uživanja u dramskoj riječi, interpretaciji, zvučnoj i glazbenoj tonskoj slici. Radio je čudesan medij koji nam daje još veću mogućnost doživljaja i vlastite maštovite nadogradnje tonskog materijala.

Zbog čega mislite da je Dramski program pao sa sedam na četiri posto zastupljenosti? Je li riječ o ignoranciji odgovornih spram tog programa i sadržaja ili o uštedama i sl.?

Mogu samo nagađati zbog čega je došlo do tog drastičnog smanjenja u onih 70 posto obaveznog programa, no jasno je da se pri tim prijedlozima nije vodilo računa o značenju i važnosti Dramskoga programa. Odgovorni na HRT-u brane se tezom da će se taj smanjeni postotak nadoknaditi u 30 posto programa koji nije određen postocima. No važnost tog programa nalaže da se i u obaveznim postocima osigura prostor za emitiranje. Svakako treba reći da je cijeli sadržaj tog nesretnog prijedloga ugovora HRT-a i Vlade RH o programskim obavezama HRT-a vrlo površan, nedovoljno razrađen, ne vodi dovoljno ili ne vodi uopće računa o pojedinim kulturnim programima, sve se svodi na postotke, a nigdje nema razrade tih postotaka u smislu razvoja novih formata ili dosadašnjih emisija. Odličnu analizu cijelog tog ugovora možete naći na stranicama Hrvatskog sindikata novinara. Iz te analize je jasno što bi sve u tom ugovoru trebalo biti, a što nije, ali i što je navedeno, a nije trebalo biti dijelom tog ugovora.

U Saboru ste govorili i o samovolji urednika jer Dramski program ne žele imati na Prvom i Drugom programu Hrvatskog radija… Zašto mislite da ne žele? Pa oni su javni servis i slušanost im ionako ne bi trebala biti na prvom mjestu.

Ako postotak nije obavezan, nitko ne može garantirati da će Dramski program biti prisutan na Prvom i Drugom programu Hrvatskoga radija. Nitko ne može sa sigurnošću reći da se neće pojaviti urednik ili urednica koji će smatrati da se Dramski program, naprimjer, ne uklapa u njihovu shemu programa. Nitko ne može natjerati takve urednike da taj program uvrste u program. Urednici imaju pravo na svoje viđenje programa i ako nema obaveznog postotka, postoji realna mogućnost da npr. Dramskoga programa nema na Prvome ili Drugome programu radija ili čak na oba. I zato i postoji 70 posto programa koji je u postocima obavezan u ugovoru Vlade RH i HRT-a. I Dramski program treba biti vraćen, u tom smislu, u obaveznim postocima na sve programe HR-a. Još jedan argument, uz sve do sada navedeno, jest to da je taj program uveden u obrazovni kurikulum, što dodatno govori o njegovoj važnosti i o kvaliteti.

Što za slušatelje znači da se prema novom prijedlogu Dramski program emitira samo na Trećem programu Hrvatskoga radija?

Vrlo jednostavno, Treći program Hrvatskoga radija ne čuje se na području cijele Republike Hrvatske. Dakle velik dio građana i građanki Hrvatske uopće nije u mogućnosti slušati emisije Trećega programa Hrvatskoga radija. To je poseban problem i HRT bi svakako trebao poraditi na tome da i Treći program bude dostupan svima u Hrvatskoj.

U svom saborskom govoru pozvali ste i ministricu Obuljen Koržinek da se založi za opstanak Dramskoga programa, odnosno da se zastupljenost vrati na sedam posto, ako ne i više. Očekujete li njezinu reakciju?

Sigurna sam da će i ministrica i Ministarstvo reagirati. Dapače, u neformalnom razgovoru s visokim dužnosnikom Ministarstva rečeno je da će se svakako mijenjati taj obavezan postotak za Dramski program. Nisam jedina koja je upozorila na taj problem, digle su se mnoge udruge i pojedinci i vjerujem da će i Ministarstvo i gđa Obuljen Koržinek stati u obranu tog prevažnog programa. Nadam se da će jednako tako stati u obranu svih kulturnih i umjetničkih programa HRT-a. Svojim govorom u Saboru htjela sam doprinijeti kako zalaganju za povećanje obaveznog postotka, tako i promociji Dramskoga programa kao jednog od najvrjednijih programa HRT-a, a koji bi mogao biti uzor kreativne proizvodnje.

Za kraj, interesira me i vaše mišljenje o reakciji medija na vaš govor. Mnogi su prenijeli samo taj vaš 'fijasko', bez upućivanja javnosti u to da je govor ipak bio održan, i to sekundu nakon 'fijaska'. Kako ste to doživjeli? Mislite li da je riječ o promišljenoj sabotaži ili samo o neinformiranosti, neodgovornosti i površnosti urednika određenih medija?

Svi koji ulaze u javni prostor, naročito na političku pozornicu, moraju biti spremni na razne kritike. I nisu one sve zlonamjerne. No u ovom slučaju zanimljivo je da se prvo pojavio snimak mog 'fijaska' na društvenim mrežama, plasiran od nekog anonimnog korisnika. To bi se teško moglo nazvati dobronamjernim, jer se prenijelo samo tih nekoliko sekundi, a prešutjelo cijeli govor. A onda je i većina medija to prenijela, bez provjere dotične snimke koju je lako naći na webu Sabora. Je li to bila namjera ili samo površnost, ne želim suditi. No kako narod točno kaže, svako zlo za neko dobro. Zahvaljujući tom 'fijasku', vi ste mi ljubazno dali mogućnost da govorim o Dramskom programu Hrvatskoga radija koji svakako zaslužuje i pohvalu i podršku.