Koncepcijju izložbe napravila je Jasminka Poklečki Stošić, kustosice su Ana Medić i Danijela Marković, a u projektu kao stručna suradnica sudjeluje Marina Šegvić. Izložba je svojim posudbama iz većine hrvatskih relevantnih zbirki rimske ostavštinedaje uvid u umjetničke i kulturne dosege prostora na kojima se rimska vlast prostirala, kao i suvremene konsekvence njihove kulturološke popudbine na područjima današnje Hrvatske.

Rimska vladavina na tlu današnje Hrvatske zasigurno je, pored grčke, ostavila osnovne kulturološke predispozicije za integraciju ovog područja u zapadnoeuropski civilizacijski kulturni krug.

Rimska civilizacija postavila je dugoročno temelje za razvoj osnovnih klasičnih obilježja materijalne kulture, osobito u domeni urbanizma, arhitekture i umjetnosti. I nakon sloma golemog imperija njihova je baština kao inspiracija ostala integrirana u nasljeđu globalne zapadnoeuropske civilizacije.

Područje današnje Hrvatske (nekada rimske provincije Pannonia, Dalmatia i Histria) u razdoblju od 3. stoljeća pr. Kr. do prvih naznaka pojave kršćanstva u 4. stoljeću područje je infiltracije i dominacije moćnog rimskog imperija. I danas je obilježeno tragovima koji govore o njezinim dosezima poput ostataka urbanističkih matrica gradskih jezgri, ortogonalnih sustava ulica (cardo i decumanus), načina raspodjela gradskog zemljišta (areal), mreže parcela (centuria), organizacije urbanih i ruralnih arhitektonskih zdanja, palača i ladanjskih gospodarstava (villa rustica), amfiteatara, slavoluka, foruma, mauzoleja, bazilika, skulpturalne i reljefne plastike, akvadukata, sustava prometnica i cesta uz iznimnu važnost novih tehnologija koje Rimljani donose sa sobom.

Prisustvo rimske vojske nužno je stvorilo pretpostavke za širenje latinskog jezika kao nositelja pismenosti, kultova i pravnog sustava na ovom teritoriju. Veze s lokalnim stanovništvom bile su temelj za integraciju rimske kulture ovog područja unutar cjelovitosti njenog imperija od Mezopotamije do Britanije.

Dolaskom Rimljana na današnji hrvatski teritorij, duh carstva u usponu prepoznavao se u potrebi unapređenja društvenog položaja i domaćeg i rimskog stanovništva, njihovoj potrebi za ulaganjem u javne gradnje, organiziranje sudstva, carinskih službi kao temelja za afirmaciju urbane kulture i njezinog kontinuiteta. Značilo je to širenje kolonija i municipija, od obale prema unutrašnjosti.
Utemeljuju se središta kao što su Parentium (Poreč), Pola (Pula), Iader (Zadar), Salona (Solin), Narona (Vid kod Metkovića), Epidaurus(Cavtat), Aequum (Čitluk kod Sinja), Siscia (Sisak), Mursa (Osijek) te Curicum (Krk), Tarsatica (Trsat), Fulfinum (grad u uvali Sepen kod Omišlja), Arbe (Rab), Senia (Senj), Crexa (Cres), Lopsica (Sv. Juraj kod Senja), Argyruntum (Starigrad Paklenica), Aenona (Nin),Varvaria (Bribir kod Skradina), Asseria (Podgrađe kod Benkovca), Alveria (grad u bliziniBenkovca), Scardona (Skradin), Rider (Danilo),Pharos (Hvar), Issa (Vis), Cibalae (Vinkovci), Andautonia (Ščitarjevo) i drugi, pri čemu čitav ilirički prostor biva uključen u globalne opće robne tijekove stvarajući okolnosti za blagostanje u kojemu je stvoren umjetnički i kulturološki stratum koji će afirmirati i predstavljati temeljne vrijednosti antičkog svijeta, integrirane u budući hrvatski kulturni identitet.

U Galeriji su, između ostalih, izloženi kip Minerve iz Varaždinskih Toplica, kao kasna obrada Fidijina predloška s atenske akropole prilagođen lokalnom ukusu, svima poznata glava Solinjanke te glava Mitre iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. Za ovu posebnu priliku posuđena je glava Livije iz Ashmolean Museuma u Oxfordu, koja će ponovo biti spojena s ostatkom skulpture pronađene u Naroni (u vlasništvu Grada Opuzena).

Ostvarenja poput Hrama Augusta i Rome u Puli, amfiteatara u Saloni i Puli iz doba ranog carstva, monumentalnog Slavoluka Sergijevaca u Puli, antičkog foruma u Zadru, Dioklecijanove palače u Splitu upućuju na rimsku fascinaciju monumentalnošću i klasičnom mjerom kao posredovanjem ideje moći, velebnosti, snage, čemu je jednako podložna arhitektura kao i skulpturalna plastika, kipovi božanstava i vladara – sve to ima za cilj prenijeti poruku o samosvijesti civilizacije kao i političkoj motivaciji osebujne kulture koja je svojim krahom utrla put ranokršćanskoj umjetnosti zapadne Europe.