Muzej je za posjetitelje otvoren prije samo tjedan dana, a kako doznajemo, već broji oko 150 posjetitelja dnevno od kojih ima dosta i stranaca. Kao svojevrsno umjetničko djelo, ovaj muzej priča priče iz hrvatske usmene predaje koje smo dosad viđali samo u zbirkama legendarne hrvatske spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, a sada ih imamo prilike vidjeti u bogatom postavu na više od dvjesto kvadrata, koji se nalazi u Ilici samo pet minuta hoda od glavnog trga.

Od vila koje su boravile na području današnjeg King Crossa, priča o utvarama koje vrebaju iz mraka do vještica koje kuhaju djecu i od njih pripremaju mast - ovaj muzej nudi nevjerojatne priče kojih se gotovo više nitko ni ne sjeća, a mi smo o svemu odlučili popričati s čovjekom koji se krije iza svake od njih.

Zdenko Bašić svoje je znanje odlučio podijeliti sa svima koji su dovoljno zainteresirani za upoznavanje hrvatskih regija, krajeva, sela i zaselaka kroz čudnovato, mistično i tajanstveno.

Za sve su 'krive' bake

Bašić se već dvadeset godina bavi proučavanjem hrvatske mitologije, autor je četiri knjige, a bavi se i ilustracijom. Dosad je ilustrirao nekoliko nagrađivanih slikovnica za djecu. Za njegov veliki interes - koji se u konačnici prelio u svaku ispisanu riječ njegovih knjiga, kao i u svaki metar kvadratni novog zagrebačkog muzeja - 'krive su', kaže, bake. 'Imao sam sreću; pričale su mi priče od djetinjstva. Imali smo obiteljsku vješticu, zapravo, coprnicu obitelji, zbog toga su te priče bile toliko žive'.

Već šest godina zaredom Festival zaboravljenih priča u Turopolju privlači sve više posjetitelja, a njegov umjetnički direktor je upravo Bašić. Na pokretanje muzeja u Zagrebu odlučio se na nagovor njemu bliskih ljudi, koji su mu u tome i pomogli. Zainteresiranima sada nudi mogućnost svakodnevnog posjeta i razgledavanja mitskih bića iz davnina, koji su ovime ponovo vraćeni u život.

Čitava je postava muzeja napravljena ručno i sve skupa trajalo je oko tri mjeseca. 'Svi smo radili sve, uzimali smo second hand namještaj i prepravili smo ga. Sve je ručno napravljeno; od farbanja, kucanja čavla, čak su i neki bivši GSS-ovci vješali stvari', kaže Bašić.

Harry Potter inspiriran Matijašem Grabancijašem Dijakom

Bašić je odrastao uz priče iz hrvatske mitologije, bake su mu ih rado pričale, a on se s njima već niz godina rado i bavi. 'Mogu reći da sam odrastao na tome i kako su meni pričali priče od djetinjstva, meni je to bio zapravo nekakav normalni svijet. Mi smo kao klinci znali gdje žive vile, gdje se love kvatri, kad se mora pobjeći od Mure i takve neke stvari su nam uvijek bake pričale', priča Bašić.

Bašić nam otkriva kako je tijekom svog odrastanja i prvog odlaska u školu primijetio kako mnogi ne znaju ni gdje žive vile, a još manje gdje se love kvatri. 'U školi sam naučio da ostala djeca ne znaju, a s druge strane što sam više odrastao, kako su bake starile i izgubio sam oba dvije bake u jednom trenutku, skužio sam da te priče nestaju'.

A kako je onih koji se sjećaju narodnih mitova i priča sve manje, Bašić smatra kako se sve više gubi doticaj s prijašnjim generacijama što samo ističe važnost mladih u njihovom očuvanju, osim toga, mladima priče iz hrvatske predaje vrlo često i izazivaju interes. 'A opet novi klinci koji dolaze, njima je to interesantno. U principu im je zanimljivo čuti da svi znaju za Harry Pottera i Basiliska u Harry Potteru, a mi imamo Grabancijaša Dijaka, poznatog Petricu Kerempuha koji razgovara sa zmijama i jaše zmajeve. Imamo kompletne paralele, a ljudi nisu svjesni da je zapravo ovdje korijen tih priča negdje u Americi ili Engleskoj'.

'Sve naše rijeke i planine nose imena staroslavenskih bogova'

Bašić objašnjava kako slavenska mitologija u principu ne postoji, već postoje gotovo nezamjetne razlike u mitovima i legendama različitih slavenskih zemalja. To je ujedno razlog zbog kojeg se Bašić fokusirao samo na hrvatsku, a ne slavensku mitologiju. S druge strane, veliku prijetnju hrvatskoj mitologiji predstavljalo je i pokrštavanje Hrvata.

'Slavenska mitologija ne postoji, u tom kontekstu. Svaka slavenska zajednica ili narod ima nekakve male razlike unutar slavenske mitologije jer je ta ideja bila u 19. stoljeću da se napravi pan slavenska mitologija i onda su tu pokušali. Zapravo nam je velika nepravda napravljena, jer smo sve živo pomiješali, a Slaveni su u nekakvoj kristijanizaciji i tim različitim političkim prevratima izgubili svoju mitologiju', priča Bašić

Posljedica toga osjeti se i danas, te je zapravo jako tužna. Hrvati su zaboravili prepričavati priče koje osim što straše djecu kako ne bi odlutala ili bila zločesta, na zanimljiv način objašnjavaju našu povijest što je u konačnici dovelo do toga da ih se danas više nitko ne sjeća, a kamoli spominje.

Ostali su samo rijetki ljudi iz određenih područja koji se još uvijek sjećaju priča svoga kraja. 'U vrlo malo sredina, pogotovo onima u kojima nije kristijanizacija bila toliko nametnuta je ostalo vjerovanje. Područje Velebita, Dalmatinska zagora, Žumberak, danas još uvijek ima pastira koji rade male skulpture i prisjećaju se tih priča. Sve naše rijeke i planine zapravo nose imena staroslavenskih bogova. Ja bih rekao starohrvatskih jer smo u odnosu na ostale Slavene specifični u našim vjerovanjima'.

Nitko se više ne sjeća priča iz davnine

Ni Ivani Brlić-Mažuranić prije više od sto godina nije bilo ništa lakše. 'Nalazimo se danas u skoro istom problemu u kojem se ona prije sto pedeset godina nalazila jer se ona isto, kad je htjela proučavati narodne priče i doći do samih korijena, nije bilo ljudi koji se sjećaju pa je preko prijatelja etnologa dolazila do informacija preko Poljske, Ukrajine, Češke'.

'U nekakvom umjetničkom aspektu ili bilo kakvom kreativnom aspektu mitologija je osnova za razumijevanje vlastitog identiteta.'

Otkud potječu naši običaji koje radimo pred blagdane, koji je razlog stavljanja novca novorođenčetu pod glavu i zašto kažemo puna šaka brade kada smo s nečim izuzetno zadovoljni. Zdenko Bašić i njegov tim nisu samo oživjeli stare priče pruživši nam mogućnost da zavirimo u njihove korice, već su nas podsjetili na važnost naših korijena, na svijet naših predaka koji su svojim vjerovanjima njegovali duh našega naroda.