Olimpijske igre nisu samo sportsko natjecanje, nego jedna neobična i nesvakidašnja prilika da upoznamo, ne samo sportaša u individualnim sportovima, nego čovjeka koji se bori i to, u najvećoj mjeri, sam sa sobom. Za razliku od razvikanih kolektivnih sportova, posebno nogometa, u kojima su kolektivna igra i nacionalni ponos dominantne kategorije, Olimpijske igre sportu daju konkretno ime i prezime, daju mu konkretnu ljudsku sudbinu. Prateći Olimpijske igre možemo štošta saznati o čovjeku kojeg gledamo, ali i onom koji gleda.

Ovo je deset favorita ljetnih Olimpijskih igara u Parizu: svi su osvojili društvene mreže što je u žanru današnjice gotovo pa presudno, neki nisu medalju zbog čega su i došli, ali naučili su nas nekim drugim, možda i važnijim lekcijama.

Simone Biles – gimnastika

Ova je američka gimnastičarka osvojila tri zlata i postigla rekord po broju medalja na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima. S ukupno 33 medalje postala je najbolja u povijesti. Tijekom natjecanja su je kritizirali zbog frizure tvrdeći da je kosa neuredna. Biles ima ADHD. Samo onima koji imaju ADHD ili poznaju nekog s takvom vrstom pozornosti, može biti jasno koliko truda, samomotivacije i volje, treba iz dana u dan u sebi pronalaziti da bi se postignuli takvi rezultati. Pritom, iako na prošlim Igrama u Tokiju, nije bila na visini zadatka, sada je u Parizu dokazala što može hiperfokus, supermoć koju ljudi s ADHD-om imaju. Biles nam je, održala lekciju iz motivacije, ali i onu najtežu koju čestu zaboravljamo: život u sadašnjosti. Novinari su je pitali što je sljedeće nakon što je osvojila sve što se moglo osvojiti u Parizu, a ona im je poručila: "Dopustite nam da uživamo u trenutku za koji smo radili cijeli život". Divna Simone Biles.

Novak Đoković - tenis

Čovjek koji je osvojio sve što uopće moglo osvojiti u tenisu: on koji je tenis sam, nakon osvojenog zlata, nasred terena, plače od šoka, od sreće. I to onda kad nitko nije vjerovao da nakon ozljede meniskusa može igrati onako kako igra. Đoković me tim suzama kupio do kraja života: on koji je jedan od najboljih u povijesti, potpuno nesvjestan vlastite veličine i važnosti, pred kamera cijelog svijeta, plače od sreće. Od snova, osobito dječjih, nikada ne bismo trebali odustati.

Femke Bol – atletika

Nizozemsku sprintericu Femke Bol nakon što je osvojila zlato u štafeti 4x400 metara, uspuhanu i umornu, novinari BBC-a su odmah priveli pred kamere. A onda je 16 milijuna ljudi u samo jednom danu pogledalo video i ismijavalo njenu boju glasa uspoređujući je s Mickey Mouseom. Snimka je u međuvremenu obrisana, nastalo je na stotine šaljivih, ali ništa manje podrugljivih memeova koje su napravili ljudi koji ne mogu potrčati za tramvajem ili busem. Femke Bol ih je sve izignorirala. Ponekad se ne treba osvrtati.

Gabriel Medina – surfanje

Brazilski surfer Gabriel Medina svoj je sjajni rezultat u ovome sportu proslavio tako što se s daskom bacio s visokog vala. Nastala je povijesna fotografija čiji je autor francuski fotograf Jerome Brouillet. On je zauvijek zabilježio nevjerojatni djelić sekunde u kojem se čini da Medina lebdi u zraku. Scena gotovo pa biblijska, filmska. Važno je nekada imati sreće i biti na pravom mjestom u pravo vrijeme. Medinina samouvjerenost dok stoji u zraku samouvjerenost je čovjeka potpuno sigurnog u ono što radi: čovjeka koji se, ustvari, smrtno ozbiljan, igra.

Yusuf Dikeç, streličarstvo

Turčin Yusuf Dikeç je valjda u ovom trenutku osoba za koju svi znaju: već danima internetom kruže fotografije, memeovi i komentari da su Turci ustvari poslali plaćenog ubojicu na natjecanje u discplini 10 metara zračni pištolj za mješovite timove. Dikeç, koji nije imao nikakva pomogala, kakva obično natjecatelji imaju, s rukom u džepu, u najležernijem mogućem izdanju, i s vlastitim dioptrijskim naočalama, odveo svoj tim do srebra. Njegov hladnokrvni, opušteni, gotovo pa nezainteresirani stav, izazvao je oduševljenje, a on je odgovorio u istom stilu kako je i pucao. "Meni je to u krvi, ne trebaju mi pomagala", rekao je Dikeç, inače bivši viši narednik turske specijalne policije. Streljaštvom se bavi više od dvadeset godina, a ovo je njegova prva medalja. Dikec je postao internetski junak akcijskog trilera, ali u stvarnosti je pobijedilo iskustvo i mentalna sigurnost u ono što radite.

Braća Sinkovići, veslanje

Juriš do zlata, tako se opisuje utrka kojom su braća Valent i Martin osvojili zlato u disciplini dvojac bez kormilara. Juriš do zlata bi inače mogao biti moto ovog sportskog i bratskog dvojca: oni neprestano jurišaju, iz dana u dan, i sve to bez 'kormilara': sjajna lekcija o posvećenosti onom što radimo.

Armand Mondo Duplantis, skok s motkom

Šveđanin Mondo Duplantis deveti je put na otvorenom srušio svjetski rekord u skoku s motkom, svjetski rekord u finalu Olimpijskih igara. Njegov treći skok na 6, 25 jedan je od najboljih rezultata u povijesti Olimpijskih igara, a njegovo drugo zlato. U godini dana uspio je tri puta srušiti svjetski rekord. Komentirajući vrhunski rezultat koji je ostvario, rekao je kako mu se čini kao da je san, da nije stvarnost. "Čini mi se kao da sam vizualizirao ovaj trenutak otkad sam imao tri godine i skakao po vrtu. Pokušao sam si reći da je to samo skok s motkom", rekao je Duplantis za kojeg su navijali i njegovi konkurenti. Takav je to atletičar: potpuna magija u kojoj svi želimo na trenutak boraviti. Iz tog vrta u kojem je kao dijete skakao, nikad nije ni izišao.

Ana Bărbosu, umjetnička gimnastika

Ana Bărbosu, rumunjska umjetna gimnastičarka, nastupila je u finalu OI u partneru i osvojila brončanu medalju, međutim, svega nekoliko minuta kasnije, dok je slavila s rumunjskom zastavom na leđima, na semaforu je bila četvrta. Amerikanci su uložili žalbu, suci intervenirali, pa je ostala bez bronce koju je dobila Jordan Chiles. Marcel Ciolacu, rumunjski premijer, neće prisustvovati zatvaranju Olimpijskih igra u znak prosvjeda. Ana Bărbosu ovim je nastupom dokazala da čak i onda kad daš sve od sebe, postoji nešto što više, nije u tvojoj moći. Ali i da bismo se trebali zapitati: kakav bi ishod bio da su se rumunjski treneri žalili na američku gimnastičarku. Pritom, još uvijek ne znamo: na što su se točno žalili i zbog čega je ostala bez osvojene medalje. Trenutak u kojoj joj medalju uzimaju iz ruku, tako izgleda, kraj svijeta.

Imane Khelif – boks

Na Imane Khelif su se ovih dana sručile sve intimne i kolektivne frustracije ovog svijeta: jedni su gorljivo branili tvrdeći da je žrtva, drugi se bunili jer 'muškarac koji je žena' tuče druge žene u ringu i to kao olimpijska disciplina: ženskog boksa u kategroiji do 57 kilograma. Sve je, zapravo, počelo još one večeri kada su Olimpijske igre otvorene, a onda je slučaj Khelif dobrodošao da se svi oslobode nakupljenog nezadovoljstva, pa su se tako, 'ispuhali' na njoj. Prvo je talijanska boksačica Angela Carini predala meč i briznula u plač, govoreći da nije fer u kontekstu razlike između ženskih XX i muških XY kromosoma. Zatim je Bugarka Svetlana Staneva također izvela prosvjednu gestu, prstima pokazavši slovo X nakon što je do finala došla i Lin Yu-Ting, Tajvanka čiji je rodni identitet također 'sporan'. Valjda će ovaj 'skandal' do idućih velikih sportskih natjecanja kakve su OI konačno strogo definirati pravila oko roda i spola i tako onemogućiti diskriminaciju žena, ali i osigurati pripadajuće kategorije za sve druge rodove i spolove. Ova je boksačica u najširoj javnosti postala, bez obzira na silna znanstvena i svaka druga objašnjenja, istodobno i simbol nepravde i simbol pobjede.