Vladimir Brnardić, povjesničar i autor izložbe, kaže da su izložbom htjeli prikazati kako je nacionalni i geografski pojam Hrvat prerastao te odrednice i u Europi 17. stoljeća počeo označavati poseban rod vojske, posebnu vrstu oružja i poseban odjevni predmet.

'Hrvati su se kao ratnici profilirali već u ratovima s Turcima, a tada prvi put u većem opsegu dolaze na europsko bojište i u habsburškoj službi u Tridesetogodišnjem ratu bore se za katoličku stranu', rekao je Brnardić u razgovoru za Hinu.

Prema njima se počeo nazivati rod vojske - lako konjaništvo. Naime, Habsburgovci nisu vjerovali Mađarima pa su lako konjaništvo novačili u Vojnoj krajini, gdje su hrvatski ratnici već imali bogato iskustvo u gerilskom načinu ratovanja koji su prenijeli u Europu.

Ime se iz carske vojske Habsburgovaca proširilo i na postrojbe lake konjice u španjolskoj, bavarskoj, francuskoj i saskoj službi. 'Svojim su atraktivnim i ezgotičnim izgledom postali zanimjivi, a po načinu rata i vrlo efikasni te se konjica počinje nazivati Hrvatima bez obzira jesu li bili Mađari, Česi, Nijemci, Austrijanci, Talijani', podsjeća Brnardić.

Oko vrata su imali rubac što se osobito svidjelo Francuzima i kada ju je 1667. kralj Luj XIV. stavio ona je ušla u svjetsku povijest i počela se po Hrvatima nazivati - kravata.

Hrvati su zapamćeni bili i po oružju koje se pojavilo u Tridesetogodišnjem ratu, maču za probijanje pancira, palošu, koje su nosili hrvatski konjanici.

Nakon rata na dvorovima istaknutih europskih vladara u Francuskoj i Saskoj,  od hrvatskih su ratnika ustrojene elitne hrvatske konjaničke garde, a među njima bili su i neki od najuglednijih hrvatskih plemića i krajiških zapovjednika, često povezanih s obiteljima Zrinskih i Frankopana.

Hrvatsko ime postalo je pomodno na širem europskom prostoru, a neki od hrvatskih ratnika, poput žumberačkog uskoka Janka Šajatovića Krabata prerasli su u predaju i mit, kojemu je posvećena druga cjelina izložbe.

Krabat je od povijesne ličnosti postao mitski lik, a najpoznatiji je u njemačkoj pokrajini Saska, posebno u regiji Gornja Lužica, gdje žive lužički Srbi. Bio je istaknuti ratnik iz Tridesetogodišnjeg rata, a nakon što ga saski knez poziva da bude u njegovoj osobnoj gardi, dobiva imanje u Lužicama, močvarno područje koje je unaprijedio.

'Lužičke Srbe podučavao je agrokulturi, poboljšao je njihov način života i postao magičan lik koji ušao u njihove legende. Danas je dio školske lektire, o njemu su snimljeni igrani i dokumentarni film, napravljene predstave', rekao je Brnardić.

Postao je i brend regije u kojoj se često mogu vidjeti i njegovi kipovi, a postoje i proizvodi koji nose njegovo ime, pivo, sir, likeri te biciklistička ruta i osnovna škola. 'Ovom izložbom htjeli smo prikazati pozadinu tog popularnog hrvatskog časnika, predstaviti ga kao žumberačkog uskoka i ispričati priču o uskocima', napomenuo je.

Najveći dio izložaka je iz Hrvatskog povijesnog muzeja, privatnih zbirki oružja, grafike i prikazi su iz Hrvatskog državnog arhiva i Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a dio je i iz fundusa Etnografskog muzeja.

Izložbu prati i HRT-ov dokumentarac o Janku Krabatu te najava dokumentarno-igranog serijala 'Doba uskoka' iz koje su izloženi uskočki kostimi.

Izložba, kojoj su autori još Monika Šajatović Bračika i Tanja Kocković Zaborski, može se razgledati do 10. travnja.