Knjiga je objavljena u izdanju Naklade Ljevak, a o njoj je uvodno u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića govorila urednica Nives Tomašević.

'Znamo ga kao književnika, znamo ga kao nagrađivanog dramskog pisca, kao pisca komedija, osobe koja je sudjelovala u svim manifestacijama vezanim za kulturu, osobe koja dakle živi za i živi kulturu', rekla je Tomašević. 'S ovim novim romanom, Vladimir Stojsavljević je pokazao da zaista ima već zasluženu nišu u hrvatskoj suvremenoj književnosti', dodala je.

Teoretičarka književnosti i bivša ministrica kulture Andrea Zlatar istaknula je kako je, iako se Stojsavljevićeva knjiga oslanja na dokumentaristiku, ipak u prvome redu riječ o romanu, u kojemu je pisac tek promatrač događaja koji se odvijaju u jednom vrlo zgusnutome vremenu u 1964. godini, 'koja kreće uz pokvareni eier-konjak a završava s neugodnom metaforom poplave'.

Sve to Stojsavljević isporučuje kroz oči jednoga dječaka – njegov je glavni lik 14-godišnji Velimir. Iako opisuje vlastitu obitelj, Stojsavljević u knjizi ustvari opisuje vrijeme stvaranja životnog okvira svojega protagonista, zaboravljeno doba Zagreba, godinu poplave, vrijeme u kojemu je posijano sjeme sadašnjosti, doba hladnog rata, i prvog navikavanja na televiziju koja se kolektivno gledala.

'To je jedan fino, promišljeno ispisan roman jednog krajnje senzibilnoga pripovjedača; jedan krajnje emotivan roman iz kojeg izbijaju istovremeno i estetički i etički principi koje ćemo kasnije vidjeti i u tekstovima i u djelovanju Vladimira Stojsavljevića. To su u prvome redu lojalnost, odanost i razumijevanje za drugoga, zbog čega je moguće da on kao pripovjedač, kao promatrač, sebe povuče 'iz unutra' tako da nikoga ne ozljeđuje, a sve barikade emocija koje ga poplavljuju rješava u intimnim autorefleksijama, a vrlo malo u izravnim razgovorima s drugima', zaključila je Violić.

O knjizi je govorio još jedan bivši ministar kulture, Antun Vujić, koji se posebno osvrnuo na pozadinu romana – jer bilo je to doba popuštanja političke stege, doba liberalizacije i novih kulturnih tendencija.

'To je doba jednog novog senzibiliteta kad odjednom postaje više toga moguće nego što mnogi mogu i provariti da je moguće. Neki su bili šokirani liberalizmom. Međutim, obitelji su još uvijek patrijarhalne, što se vidi i u Stojsavljevićevoj knjizi, ali više nisu stroge', rekao je Vujić.

U tom eksperimentu s ondašnjim društvom Zagreb je postao mjesto u kojemu su se koncentrirale nove tendencije, koje su dijelom bile i politički poticane, napomenuo je Vujić. Svojim pristupom Stojsavljević uspijeva zainteresirati čitatelja za nade, strahove, bojazni, očekivanja i srdžbe zbog neispunjenih očekivanja 14-godišnje djece, istaknuo je Vujić. 'On taj roman naziva romanom sazrijevanja, ali meni je bliži izraz 'roman odrastanja'. To je jedan vrlo zanimljiv roman, Stojsavljevićev 'Amarcord', zaključio je.

Teatrologinja Dubravka Lampalov istaknula je kako je riječ o knjizi pisanoj pripovjedački zrelom tehnikom i formom, a koja na razini tematike i strukture zahvaća čitav niz žanrova, od autobiografskog, socijalnog, akcijskog, antiratnog, pustolovnog, povijesnog romana, romana u trapericama, humorističkog romana, političkog ali i romana-bajke, 'kojim Stojsavljević kao pisac pokazuje izuzetnu zrelost'. 'Taj roman jedna je romaneskna zgrada puna bogatstva motiva gdje se svaki pojedini prelama u točki iz koje promatra svijet', zaključila je Lampalov.

Stojsavljević je zahvalio svima koji su sudjelovali u realizaciji njegove nove knjige romana.

Redatelj, dramski pisac i romanopisac, Vladimir Stojsavljević (1950.) diplomirao je režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1982. Napisao je i režirao petnaestak vlastitih drama i komedija. Dobitnik je niza priznanja i nagrada za svoje predstave i dramske tekstove. Desetljećima se bavi organizacijom kulturnoga života, od multimedijalnih projekata, kazališnih predstava, do festivala poput Eurokaza, Tjedna suvremenog plesa i drugih, te je neko vrijeme obnašao funkciju pomoćnika ministra kulture.