Umjetnica poznata po site specific instalacijama, ovaj je puta preokupirana "pitanjem stvarnosti i konstrukcije stvarnosti, odnosno razlikom između imaginacije i viđenja te granicom i preklapanjem između halucinacije, iluzije i stvarnog".

Kortikalne procese perceptivnih iskustava, njihovu uvjetovanost određenim vuzalnim podražajima i iz njih proizašlih neuronskih aktivnosti, Franke nastoji istražiti radom "Seeing with Eyes Closed" (Vidjeti zatvorenim očima). Prvi put izložena tijekom jednog simpozija održanog u Zbirci Peggy Guggenheim u Veneciji 2011., instalacija koja predstavlja "dijalog između umjetnosti i neuroznanosti" koristi LED svjetla programirana da istodobno trepere u frekvencijama između 12 i 50 herca, u trajanju od 3 minute i 18 sekundi. Svaki bljesak svjetlosti traje 6 milisekundi, dok je duljina tamne pauze promjenjiva.

"Oduvijek me zanima odnos imaginacije i stvarnosti - da li je ono što vidim stvarno ili nije", kazala je Franke na otvorenju. Koristeći bljeskove svjetla podešene na određenim frekvencijama, ona u promatračevu "unutarnjem oku" stvara razne perceptivne senzacije, iluzije slika, vizije koje postoje isključivo u oku promatrača, koje nije moguće prenijeti u vanjski svijet.

"Nemoguće je predvidjeti što posjetitelj vidi, nema načina da itko zna što netko drugi vidi", kaže Franke.

Pojašnjenja veze između neuroznanosti i umjetnosti Franke je potražila kod znanstvenika - te je tako instalacija "Seeing with Eyes Closed" realizirana u sklopu istoimenog interdisciplinarnog projekta ostvarenog u suradnji s neuroznanstvenicom Idom Momennejad i institucijom The Association of Neuroesthetics u Berlinu, koja se kroz suradnju znanstvenika i umjetnika bavi istraživanjem neuralnih osnova kreativnosti.

Na ulazu u instalaciju posjetitelja dočekuje knjiga "Distant Feeling" koja, uz seriju od pet grafika "Waking Background" postavljenih na njezinom izlasku, predstavlja "prostorni prijevod vremenske sekvence bljeskanja svjetla korištene u instalaciji ‘Seeing with Eyes Closed’ u crno-bijeli prugasti crtež".

Posjetitelj je pozvan da prolista knjigu, zadržavajući se na svakoj stranici po pet sekundi. Rezultat je niz senzacija u mozgu promatrača - pojavljuju se vizualne iluzije raznih boja i oblika. U samu instalaciju posjetitelji ulaze pojedinačno te su pozvani da sjednu ispred nje te se zatvorenih očiju prepuste bljeskanju svjetla koje proizvodi slične vizualne doživljaje protoka slika iza zatvorenih očiju.

Kako nastale slike nemaju uporište u izvanjskoj stvarnosti, njih se doživljava kao kvazi-halucinacije. Svaka osoba "vidi" drugačije slike i svatko različito opisuje percipiran prostor koji je u stalnoj mjeni - nastao iza zatvorenih očiju. Dijalog o sadržaju tih privida proširuje granice subjektivnih doživljaja vanjskog svijeta te je istodobno i izazov znanstvenicima koji se bave preciznim mjerenjem trajanja svjesnih fenomena.

Dokazujući nepredvidivost reagiranja mozga na svjetlosne podražaje, umjetnica skreće pozornost na pitanje subjektivnosti doživljaja umjetničkog djela, odnosno, autentičnosti autorstva budući da se, "konačan rad" zapravo događa u našem tijelu.

Proces nastanka instalacije "Seeing with Eyes Closed" trajao je oko godinu i pol dana a konačni ishod jednako je dio autoričinih vlastitih iskustvenih spoznaja koliko i rezultat suradnje sa znanstvenicima jer "subjektivno iskustvo ipak ne možemo generalizirati toliko da bismo mogli išta tvrditi", ističe umjetnica, kojoj je ovo prvi izlet u područje neuroznanosti.

Osim radova izložbe "Waking Background", u Laubi su izložene i instalacije "Latency" (Sala Colonne) iz 2007., rad kojim se te godine predstavila na bijenalu u Veneciji, te "Pod", ostvaren u suradnji s Damirom Očkom i Silviom Vujičićem. Riječ je o radovima te umjetnice iz zbirke Filip Trade koji su dio Laubinog 'Nestalnog postava'.

Nakon otvorenja, Momennejad i neurokirurg Ulrich-Wilhelm Thomale održali su predavanja o iskustvenom doživljaju vizualnog prostora s aspekta neuroznanosti.

Konceptualna umjetnica Ivana Franke (1973.) dobitnica je brojnih nagrada i sudjelovala je u brojnim samostalnim i skupnim izložbama kod kuće i u inozemstvu, te je tako predstavljala Hrvatsku na 52. bijenalu u Veneciji 2007. samostalnom izložbom "Latency". Sudjelovala je i na 9. bijenalu arhitekture u Veneciji 2004. zajedničkim radom "Frameworks" sa suradnicima arhitektima, s kojima često surađuje, te među ostalim u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, te na izložbama u New Yorku, Reykjaviku, Berlinu, Japanu, Indiji i drugdje. Živi i radi u Berlinu. Kustosica izložbe je Vanja Žanko, a otvorena je do 13. ožujka, nakon čega instalacija "Seeing with Eyes Closed" seli u muzej Deutsche Guggenheim u Berlinu.