Prvi svezak stripa 'Maus' izašao je 1986, a drugi 1991. godine. Riječ je bila o djelu koje je mnoge u podjednakoj mjeri oduševilo i šokiralo, jer je bilo posvećeno temi koja se smatra bolnom i kada ju se obrađuje u nekom tradicionalnijem umjetničkom mediju. Mnogi su se tada zapitali, čitajući Spiegelmanovu alegoriju o Židovima kao miševima i nacistima kao mačkama, koja je ujedno bila i biografska priča autorova oca i njegova preživljavanja holokausta, smije li se uopće takva tema prikazati u stripu.

Naravno, problem nije bio u Spiegelmanovom 'Mausu', nego u konzervativnoj ideji da je strip inherentno manje vrijedan medij, što je percepcija koju je zasigurno promijenila i Pulitzerova nagrada koju je autor dobio 1992. 'Maus' je tako postao prvi strip koji je osvojio tu uglednu američku nagradu te je na još jedan način ušao u povijest.

Uostalom, vjerojatno je sam autor ponudio najkraću i najbolju obranu svojeg djela, kada ga je 1987. jedan njemački novinar upitao sljedeće: 'Ne mislite li da je strip o holokaustu stvar lošeg ukusa?'. Odgovor Arta Spiegelmana je tada glasio: 'Ne mislim da je Auschwitz stvar lošeg ukusa.' U Hrvatskoj pak možemo biti sretni što je naklada Fibra, u prijevodu Tatjane Jambrišak, objavila domaće izdanje ovog remek-djela 2009. godine.

Za obožavatelje 'Mausa' zato vrijedi napomenuti kako se u Americi četvrt stoljeća od prvog izlaska 'Mausa' proslavlja posebnim izdanjem 'MetaMaus', u kojem se otkrivaju sve tajne nastanka ovog stripa, od toga kako i zašto je Soiegelman donosio pojedine kreativne odluke pa do podrške koju je dobio od vlastite obitelji. U ovom izdanju je i iscrpan intervju s Artom Spiegelmanom, no tu je i mnogo njegovih skica, obiteljskih fotografija, slike autentičnih dokumenata, poput putovnice Spiegelmanove majke. Ukratko, sva ona građa i utjecaji koji su se u Spiegelmanu spojili kako bi iz njih izašao 'Maus'.

'MetaMaus' uključuje i DVD, na kojem se može uživati u interaktivnoj verziji 'Mausa', te nekoliko Spiegelmanovih privatnih filmova s obitelji. Zanimljivo je pročitati i sve one odbijenice koje je Spiegelman dobio od brojnih izdavača, koji nisu imali sluha za njegovu priču o holokaustu. A među kojima su neke od najmoćnijih američkih nakladnika poput Alfreda A. Knopfa i Straus & Girouxa. Kasnije su si urednici u tim kućama vjerojatno čupali kosu, jer 'Maus' ne samo da je osvajao nagrade i dobio brojne pohvalne kritike, nego je još postao i bestseler.

S druge strane, i Spiegelman je uvijek pazio da se 'Maus' ne pretvorio u ono što sam naziva 'holokič', pa je odbio bilo kakvu ideju o filmskoj adaptaciji, te se nije htio pozicionirati 'kao savjest i glas djece preživjelih holokausta'. Spiegelman u intervjuu koji je u knjizi, a koji je s njime vodila profesorica sa Sveučilišta u Chicagz Hillary Chute, naglašava da 'Maus' nije knjiga za djecu, jednako kao što to nisu ni 'Gulliverova putovanja' ili 'Huckleberry Finn'. Zapravo, smatra da djeci 'Mausa' uopće ne treba dati na čitanje, jer bi to bilo zlostavljanje.

Najdirljiviji dio bogate građe koja je u 'MetaMausu' skupljena na jedno mjesto svakako su autorovi intervjui s vlastitim ocem, poljskim Židovom Vladekom Spiegelmanom, čija su iskustva preživljavanja nacističkih logora smrti temelj cijele priče. Naravno, 'MetaMaus' nije knjiga za one koji originalni Spiegelmanov strip nisu uopće pročitali, nego ponajviše za poklonike koji žele saznati više.