Dok premijer Zoran Milanović u hrvatski javni diskurs nije uveo pojam Bizanta kao svega najgoreg, ta je pozicija protekla dva desetljeća ponajviše bila rezervirana za Balkan. Često smo slušali od mnogih da je Hrvatska mitteleuropska i mediteranska zemlja, a nikako balkanska, ponekad od onih koji su istovremeno slušali Cecu. Ta pomalo shizofrena priča o strašnog Balkana, kojemu Hrvatska nikako ne smije pripadati, jedan je od poticaja Katarini Luketić da se u svojoj opsežnoj i odlično istraženoj knjizi pozabavi Balkanom, 'od geografije do fantazije'.

Luketić je otkrila da je knjigu pisala nekoliko godina: 'Tako se knjige načelno i pišu, ali se kod nas nažalost uvriježilo pisanje na brzinu.'

Tijekom tog perioda je pročitala ogromnu količinu drugih knjiga balkanske tematike, pratila što se u hrvatskim medijima piše o Balkanu, a također se i detaljno upoznala s glazbenim opusima Thompsona i već spomenute Cece Ražnatović (ali ne i samo s njihovim). Balkan nudi pregršt materijala, objasnila je Luketić, dodavši da je knjigu ostavila otvorenom te u jednom trenutku stala u svojoj 'potrazi za citatima' jer bi vjerojatno još i danas pisala.

Najviše se ipak o Balkanu pisalo devedesetih godina prošlog stoljeća, no mnogi tada nastali putopisi i druge publicističke knjige su se naslanjali na već postojeće knjige, od kojih je neizmjeran utjecaj izvršio obimni putopis Rebecce West 'Crno janje, sivi sokol' iz vremena između dva svjetska rata, na kojega se kasnije pozivaju – od putopisaca do diplomata poput Lorda Owena ili Richarda Holbrookea.

'Balkan je bio pomodna tema, no nažalost je malo autora s ovih prostora pisalo o balkanskom imaginariju. Većinom o nama pišu stranci ili oni koji su porijeklom s Balkana. Nudi se jedna egzotična slika, u kojoj s jedne strane možemo biti plemeniti divljaci neiskvareni civilizacijom ili se Balkan pak demonizira kao mjesto vječne mržnje', objasnila je Luketić, navodeći kao najgori primjer pisanja o Balkanu putopis Roberta Kaplana 'Duhovi Balkana', u kojoj se može pročitati i da je nacizam došao s Balkana.

Pogrešno je misliti da 'Balkan objašnjava samo jedna knjiga', ali i kada se ide u drugu krajnost pa se sve proglašava 'prekompliciranim za racionalno razumijevanje', a na sličan se način Zapad odnosio i prema Rusiji i svojoj percepciji tamošnjeg društva i mentaliteta.

'U Hrvatskoj su pak devedesetih nacionalističke i HDZ-ove elite forsirale da je Hrvatska srednjoeuropska zemlja i da nema nikakve veze s Balkanom, a i danas se može čuti da je premijer Milanović svoje glasače proglasio Europejcima, dok su Balkanci oni drugi', rekla je Luketić u Booksi objasnivši da je i Hrvatski odnos prema Europi određen pokušaj da se pobjegne od balkanskog u hrvatskom identitetu. Također, zanimljivo je i da 'Hrvatska i Srbija imaju skoro jednak odnos prema Europi – s jedne strane je idealiziraju i žele biti dio, a onda je demoniziraju i osuđuju jer ih ne voli'.

Pred ispunjenom Booksom su Miljenka Buljević i Katarina Luketić razgovarale o knjizi 'Balkan – od geografije do fantazije' oko sat vremena, nakon čega se uključila i publika sa svojim komentarima i pitanjima. Ispričan je i bosanski vic koji prilično dobro pogađa bit stvari o pisanju stranaca o Balkanu. Naime, Mujo je u nekoj kavani sreo stranca i pitao ga kad je tu stigao. 'Jučer', glasio je odgovor. A kada odlazi, pitao je Mujo. 'Pa sutra', odgovorio je stranac. A što radi ovdje, zanimalo je radoznalog Muju, na što mu je stranac odgovorio: 'Pišem knjigu pod naslovom 'Balkan – jučer, danas, sutra'.'