Muzej moderne umjetnosti (MoMA) iz New Yorka uvrstio je u svoj fundus Jugotonovo izdanje 'Happy Christmas' iz 1969. godine, ploču i omotnicu-čestitku članovima Kluba ljubitelja Beatlesa (BFC), čiji je urednik bio Veljko Despot, a grafički dizajner Mihajlo Arsovski

O tome je muzej obavijestio Veljka Despota, koji je osnovao i vodio BFC krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, a koji je preko Mirka Ilića prošle godine te artefakte ponudio MoMA-i kao donaciju.

'To je sjajna stvar! Ona potvrđuje da su naši dizajneri dobri, ali nažalost ta potvrda dolazi, vidimo, s velikim povijesnim odmakom', ocjenjuje viša kustosica Muzeja za umjetnost i obrt Koraljka Vlajo i dodaje: 'Bolje ikad nego nikad!'.

Beatlesi mlacu odmah dali podršku

BFC je 1968. utemeljio i vodio u Zagrebu dvadesetogodišnji Veljko Despot, kao službeni ogranak The Official Beatles Fan Cluba iz Liverpoola. Aktivno je pokrivao Jugoslaviju, a potom i veći dio istočnoeuropskih zemalja.

Despot, koji se već ranije opredijelio za sustavno praćenje svjetske popularne glazbene scene, bio je prvi i jedini novinar iz srednje i istočne Europe koji je sreo Beatlese.

Bilo je to u Londonu 1967. godine za vrijeme snimanja njihova albuma 'Sgt. Pepper’ Lonely Hearts Club Band', prisjeća se Despot. Poslije više od dva mjeseca druženja s njima na Abbey Roadu, svoja je iskustva objavio u tadašnjem Plavom vjesniku.

Potom je uz potporu Beatlesa i središnjeg BFC-a iz Liverpoola osnovao klub u Zagrebu, koji je zamišljen kao vjerodostojno izvorište informacija na prostoru na kojemu su tada, kaže, kronično nedostajale relevantne vijesti sa svjetske popularne glazbene scene.

'Iako su Beatlesi tada već bili slavni, o njima se kod nas vrlo malo pisalo i objavljivalo, najčešće neprimjereno, na razini dosjetke o 'čupavcima iz Liverpoola', kaže Despot i dodaje: 'Poželio sam tu neprirodnu i frustrirajuću situaciju nekako promijeniti. Htio sam da to bude autentično i službeno, svakako na višoj razini od uobičajeno profane obožavalačke euforije sličnih klubova'.

'Beatlesi su mi odmah dali podršku. Paul me povezao sa središnjicom Beatles Fan Cluba u Liverpoolu. Već sljedeće godine, imali smo službeni ogranak kluba u Zagrebu', kaže Despot.

Klub je okupljao tisuće članova, ne samo iz bivše Jugoslavije, već i iz mnogih zemalja istočne Europe. Prestao je s radom 1971. godine, po definitivnom razlazu Beatlesa, dodaje.

'Utjecaj toga kluba je teško mjerljiv. Tada, kao i danas, Beatlesi su sami po sebi bili i ostali jedan od najznačajnijih fenomena pop glazbe i popularne kulture uopće', ocjenjuje umjetnički par Sanja Bachrach Krištofić i Mario Krištofić, koji u velikom dijelu svoje karijere povezuju dizajn s popularnom glazbom.

Jedina na vinilu, a svaki omot lijepili ručno

Beatlesi su od početka svoje karijere za svaki božićni blagdan snimali posebnu ploču samo za članove svojeg fan kluba, koja bi im se slala poštom i nigdje se drugdje nije mogla dobiti ni čuti, objašnjava ovih dana pozadinu nastanka navedenih umjetničkih predmeta Despot.

Bile su to ploče s njihovim porukama vjernim poklonicima: božićnim napjevima, skečevima i originalnim pjesmama Beatlesa. Klub iz Zagreba besplatno je svakom članu slao te ploče od 1968. do 1971. godine, kaže Despot i napominje kako je malo poznato da je 'u cijelome svijetu samo zagrebački klub, uz britanski i američki, imao te ploče'.

Štoviše, dok su druga dva kluba božićne ploče Beatlesa izrađivali na tzv. fleksi-diskovima, ili čak samo utiskivali na papiru poput zvučnih razglednica, klub iz Zagreba svoje je ploče radio u tvorničkim pogonima Jugotona na tvrdom vinilu u obliku standardnih singlica na 45 okretaja, s vlastitim likovno opremljenim omotima.

'Upravo ploče zagrebačkog kluba danas predstavljaju izuzetan diskografski raritet i imaju veliku kolekcionarsku vrijednost u svjetskim razmjerima', dodaje Despot.

Omotnica te božićne ploče Beatlesa zanimljivo je grafičko rješenje Mihajla Arsovskog. Svaki omot lijepljen je ručno.

Na prednjoj strani omotnica je imala zalijepljenu fotografiju Beatlesa, većeg formata od same ploče, te se neuobičajeno presavijala na stražnju stranu omota. Vrijeme će pokazati, to je bila njihova posljednja zajednička fotografija, podsjeća Despot.

'Vrlo sam ponosan – zbog naše sredine, lepršavih 60-ih godina prošloga stoljeća i onoga što smo tada radili u Zagrebu – što je ovaj prestižni muzej prihvatio tu donaciju', kazao je Despot i posebno naglasio zasluge dizajnera Arsovskog, koga odmilja zovu Ars.

'Posebno bih istaknuo izvanredan logotip kluba koji je također napravio Arsovski', kaže Despot i ističe zahvalnost dizajneru Mirku Iliću, na čiji je poticaj došlo do donacije.

Danas je gotovo nezamislivo da takav bend-brend dozvoli lokalnom fan ogranku i pripadajućem dizajneru, još pritom neke tamo zemlje iz Istočnoj Europi, oblikovanje znaka i reklamnih materijala, poput upravo donirane ploče njujorškom muzeju MoMA, ističu Krištofići.

Oko 30 hrvatskih umjetnika u MoMA-i

Barem tri 'Arsova' rada od ranije se nalaze u fundusu MoMA-e: okvir albuma Arsena Dedića 'Čovjek kao ja', također iz 1969., poklon Mirka Ilića; plakat za izložbu Ivana Picelja u venecijanskoj Galeriji del Cavallino, poklon Anje Picelj-Kosak; te plakat Piceljeve izložbe u Beogradu, 1970, poklon Mirka Ilića.

No u popisu akvizicija MoMA-e za 2015.-2016. navodi se još 15 radova Mihajla Arsovskog i jedan rad Ivana Picelja.

Pretraga zbirki MoMA-e preko mrežne stranice daje ukupno tridesetak umjetničkih imena izravno ili neizravno povezanih s Hrvatskom, od ukupno 20.923 umjetnika u fundusu toga muzeja. To su: Sanja Iveković, Julije Knifer, Dušan Džamonja, Marina Abramović, Zvonimir Atletić, Boris Bućan, Zvonimir Golob, umjetnička grupa Gorgona, Tomislav Gotovac, Miljenko Horvat, Marijan Jevšovar, Željko Koprolčec, Ivan Kožarić, David Maljković, Mangelos (Dimitrije Bašičević), Dalibor Martinis, Luka Mjeda, Radovan Sredić, Mladen Stilinović, Željko Stojanović, Josip Vaništa, Davor Vrankić i Stipe Brčić, Miroslav Šutej, Edo Murtić, Ernst Roch, Braco Dimitrijević i Antonio Zoran Mušič.

Nažalost, dizajneri iz manjih zemlja teže se probijaju u javnost, čak i oni najkvalitetniji. Ovi događaji su strahovito važni za popularizaciju našeg dizajna i dizajnera, zaključuje Koraljka Vlajo.

Sanja Bachrach Krištofić i Mario Krištofić naglašavaju da su povijesne i umjetničke okolnosti u slučaju božićne ploče Beatlesa imale dodatno značenje.

Spoj ovih činjenica u vrijeme kada je Jugoslavija bila socijalistička zemlja najotvorenija Zapadu, omogućio je snažan muzički i vizulani utjecaj na brojne članove BFC-a, njihove prijatelje i obitelji.

Tako su i oni, koji nikada nisu vidjeli radove Mihajla Arsovskog, nastale za Galeriju SC, Teatar &TD, LP Arsena Dedića ili koji su listali Pop-Express – postali zauvijek 'kontaminirani' njegovim radovima, kažu Krištofići.

Dobra MoMA-i, Zagrebu nije?

Što u stručnom smislu znači činjenica da je ploča ušla u MoMA-u i hoće li ona biti izlagana?

To je znak da je predmet prošao određene kriterije kvalitete koja postavlja kuća, a koji su, budući se radi o MoMA-i visoki, objašnjava Koraljka Vlajo.

Ne mora značiti da će oni biti izlagani. Pretpostavljam da će biti dio neke kolektivne izložbe, jer muzeji imaju puno više predmeta nego što ih mogu držati u svom stalnom postavu. Možemo očekivati da će biti izloženi u kontekstu neke izložbe ili istraživanja, dodaje viša kustosica Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba.

Za Despota potez MoMA-e ima, kaže, još veće značenje kada se zna da je taj muzej do sada odabrao svega nekoliko artefakata iz karijere Beatlesa.

To su pet omota njihovih albuma ('Rubber Soul', 'Help!', 'Revolver', 'Sgt. Pepper' i tzv. 'White Album'), njihova četiri psihodelična portreta iz 1967. godine američkog fotografa Richarda Avedona i dva video spota ('Penny Lane' i 'Strawberry Fields Forever'), ističe Despot.

Dizajn povezan s popularnom glazbom lakše nalaze put do šire javnosti nego kad se radi samo o likovnim umjetninama. Tȁ, svojevremeno je John Lennon, u njihovoj najpopularnijoj fazi, navukao bijes velikog dijela javnosti izjavom da su Beatlesi popularniji od Isusa.

No, ljude oko zagrebačke božićne ploče brine što ona nije izazvala dovoljno pažnje u hrvatskim stručnim krugovima.

'Čudno je kako nijedan od artefakata BFC-a iz Zagreba do danas nije zaintrigirao nijednu kulturnu instituciju kod nas. Mislim da se sada ovdje radi o događaju značajnom za povijest popularne kulture ovoga grada i zemlje, pa i mnogo šire, jer napokon, radi se i o Beatlesima', kaže Despot.

Na žalost, fenomeni pop-kulture i grafičkog dizajna i danas su nedovoljno kod nas priznati pa je, očigledno, i dalje dobrodošao dašak interesa nekog - sa Zapada!, kaže Sanja Bachrach Krištofić i dodaje: 'Kao da sami sebi ne želimo priznati što smo imali i dio čega smo bili'.

'Tijekom posljednje tri godine pokušali smo u suradnji s Veljkom Despotom pokrenuti inicijativu o trajnom obilježavanju mjesta kluba u Gajevoj 2, te producirati izložbu i publikaciju uz prijedlog za osnivanjem malog BFC muzeja', kaže Sanja Bachrach Krištofić i zaključuje: 'Na žalost, do sada, nismo naišli na razumijevanje okoline'.