Za koordinaciju izložbe ove je godine zadužen mladi kustoski Kolektiv emge, čija Maja Pavlinić u tekstu predgovora navodi kako 'kratko trajanje Antisalona potencira aspekt iskrene i iskonske umjetnosti – umjetnosti zbog umjetnosti – koja je privremeno prisutna, ali sasvim neograničena'.

'Ipak, neovisno o gotovo pop-up karakteru Antisalona, on ostavlja odškrinuta vrata jednom drugačijem, sveobuhvatnijem i osobnijem poimanju umjetnosti. Time je doista izlaz iz začaranog kruga koji nadgleda i čija pravila diktira nekolicina smještenih na visoki, središnji toranj umjetničkih institucija', piše Pavlinić i dodaje kako je izloženim radovima zajedničko jedino to da su odbijeni na Salonu mladih čija je ovogodišnja tema, u 34. izdanju, bila 'zatvorska' - 'Panoptikon'.

'Tema je pomalo kontradiktorna; progovarajući o pritisku, nametnutoj važnosti kulturoloških institucija, nemogućnosti ostvarenja potpune umjetničke slobode i samostalnosti zbog 'prizemnih' potreba, koncept ipak ostaje neraskidivo vezan za instituciju u kojoj se nalazi. I doista, kao što sam naziv koncepta Salona mladih kaže, pretvara se u Panoptikon. Međutim, kao što je Hermes glazbom naveo diva Arga da sklopi svih svojih stotinu očiju, tako je i Antisalon uspavao Panoptikon. I barem nakratko, omogućio je umjetnicima potpunu slobodu', piše Pavlinić dodajući kako je trenutak odbijanja na Salonu za Antisalon 'trenutak prihvaćanja i omogućavanja mladim, možda i neafirmiranim umjetnicima sigurnu zonu'.

U ovom izdanju to su: Lorena Almaši, Elena Arsova Pužar, Marko Babić, Josipa Baljak, Mirela Blažević, Ana Bručić, Mateja Cik, Glitchboy 2000, Karla Čurčinski, Rene Grgić-Đaković, Eva Herceg, Zoran Jambrešić, Vanja Jović, Andrea Knezović, Ana Penić, Katrin K. Radovani, Antun Ružolčić, Tamara Sekulić, Sara Stojanac, Josipa Šare Vlašić, Ela Štefanac, Diana Trohar i Nikki Vancaš.

'Sloboda im je zagarantirana izostavljanjem procesa izbora, žiriranja, odluka neke institucije – kritike ili pohvale – u svakom slučaju komentara o vlastitom radu. Odmakom od uobičajenih protokola institucija propituje ulogu kritike te proces odabira, odnosno izvana nametnutu primjerenost suvremene umjetnosti', napominju organizatori Antisalona dodajući kako su tu djela publici prezentirana neposredno, 'čime se umjetnost vraća svojoj suštini i biva doista demokratičnom.

'U isto vrijeme Antisalon je opcija umjetnicima da postanu vidljiviji javnosti, ponosno prezentiraju svoje radove te daljnji poticaj za rad i izlaganje. Jednako tako je i platforma publici da se upozna sa suvremenom scenom i novinama na istoj', poručuju iz AntiSalona koji se deklarira kao tim kustosa i umjetnika koji se bavi neprihvaćenim umjetnicima od strane službenih institucija.