Poštovani gradonačelniče,

kao dugogodišnji djelatnik Muzeja suvremene umjetnosti i član njegovog Upravnog vijeća, potaknut izjavama dogradonačelnice grada Zagreba gospođe Vesne Kusin, izrečene u emisiji HRT-a „Treća runda“, emitirane 7. siječnja 2014, koja je za temu imala izbor ravnatelja Muzeja suvremene umjetnosti, odlučio sam obratiti Vam se ovim otvorenim pismom.

Smatram da je dogradonačelnica Kusin u emisiji u više navrata svojim izjavama omalovažila stručni tim Muzeja suvremene umjetnosti relativizirajući naše sposobnosti i objektivnost u procjeni kvalitete Programa triju kandidatkinja pristiglih na Natječaj za ravnatelja MSU-a: Nade Beroš, Nataše Jovičić i Snježane Pintarić. Kusin je ustvrdila da je Stručno vijeće “potpuno neopravdano isključilo treću kandidatkinju Natašu Jovičić.” Potom je nastavila s primjedbom da ”nikome nije palo na pamet da tu treću osobu uopće na bilo koji način prihvati” Uvjeravala je gledateljstvo izjavom “Ja vam moram reći da je program Nataše Jovičić vrlo, vrlo kvalitetan “ I na kraju je zaključila procjenom da je “ona (Jovičić) isključena automatski...”

Zgrožen sam ovakvim paušalnim i površnim ocjenama našeg stručnog doprinosa radu muzeja i sposobnosti procjenjivanja koji bi program za Muzej bio dobar, a koji ne. Podsjećam da je prema Zakonu o muzejima te Statutu MSU-a, Stručno vijeće kolegijalno tijelo koje „razmatra i daje mišljenja o stručnim i drugim pitanjima rada i razvitka muzeja ... odlučuje o stručnim pitanjima, predlaže način organiziranja i vođenja stručnog rada, plan i program rada muzeja.”

Na temelju ovih odrednica i provedene rasprave, Stručno vijeće je, poštujući proceduru, Upravnom vijeću Muzeja proslijedilo mišljenje o kandidatkinjama za ravnatelja Muzeja. Ovo stručno tijelo obavilo je svoj posao krajnje ozbiljno i profesionalno, ravnopravno analizirajući sve tri pristigle prijave i Programe. Činjenica je da je Stručno vijeće u Programu Nataše Jovičić uočilo i odbacilo nekoliko neprihvatljivih tvrdnji iz kojih se iščitava, u najmanju ruku, neinformiranost kandidatkinje Jovičić o radu i dosadašnjem djelovanju i ulozi Muzeja, što je presudilo da njezin Program nije dobio niti jedan glas podrške.

Posve neprimjerenim smatram insinuacije dogradonačelnice Kusin da u Muzeju odavno vladaju loši međuljudski odnosi koji ometaju rad institucije. Odgovorno tvrdim da smo proteklih godina ozbiljno i stručno radili u interesu Muzeja i javnosti, koncipirajući ga kao iznimno važnu multiprogramsku ustanovu. To što se razilazimo oko različitih tema vezanih uz Muzej, a ovom prigodom u izboru ravnatelja i što je Stručno vijeće svoje povjerenje u jednakim omjerima (6:6) dalo kolegicama Nadi Beroš i Snježani Pintarić, znači samo jedno: da postoje različita stajališta oko koncepcije MSU-a u budućnosti. Pa zar je to loše? Osobno, zalažem se za profil Muzeja i način upravljanja kakvog je u svom programu predložila Nade Beroš. To je Program koji instituciji nudi kvalitativnu promjenu, otvorenost, neautoritarnost, kompetentnost i dinamičnost. Taj sam stav zastupao i kao član Upravnog vijeća.

Također, posve je neuvjerljiva izjava dogradonačelnice Kusin o kompetentnosti i sposobnosti članica Upravnog vijeća MSU-a, koje je na tu odgovornu funkciju imenovao Grad Zagreb. Naime, u zakonu o Muzejima, pa tako i u Statutu Muzeja jasno je naglašeno da članove Upravnog vijeća osnivač imenuje „iz redova istaknutih kulturnih i znanstvenih djelatnika”. Činjenica koja proizlazi iz profesionalnih biografija članica Upravnog vijeća gospođe Bogdanke Srdić-Vulpe i Ljubice Matijević-Vrsaljko govori da one ni po čemu to nisu i da su imenovane isključivo prema političkoj podobnosti, kao „gradske vijećnice“ u Skupštini grada Zagreba, što je Kusin i posebno isticala.

Kao djelatnik institucije u kulturi čiji je osnivač grad Zagreb, a koja godinama surađuje s Ministarstvom kulture, zaprepašten sam izjavom dogradonačelnice: „Ne komuniciram s ministricom!". Nedopustivo je da se prostor kulture koristi za manifestacije političkih, a u konkretnom slučaju za manifestacije osobnih animoziteta. Ne mogu se složiti s privatizacijom javnog kulturnog prostora koje je ovom prigodom iskazala dogradonačelnica Kusin, ističući svoje osobno iskustvo neizbora za ravnateljicu Klovićevih dvora. Sve to daje naslutiti pojavu neke nove prakse osobne procjene valjanosti institucionalnih procedura te ocjene nečije stručnosti.

I na kraju, zastrašujuće je, a tog se dojma ne mogu osloboditi, da se u ovakvim dogradonačelničinim izjavama nazire mogućnost upotrebe prostora kulture kao prostora političkog revanšizma što zasigurno neće pridonijeti razvoju kulture i umjetnosti u gradu Zagrebu.

S poštovanjem,

Tihomir Milovac,
Muzejski savjetnik, član Upravnog vijeća MSU