Tko je zapravo Max Blecher ili M. Blecher kako se volio potpisivati na svojim knjigama? Rođen je 1909. u sjevernorumunjskom gradiću Botosanu, a umro je 1938. u gradu Romanu. Iako mu je život bio relativno kratak, tragičan i obilježen bolešću, protiv čega se Blecher borio pisanjem, oko njega nije smišljena nikakva legenda o ukletom piscu koje su mnoge druge spasile od zaborava. Blechera se, unatoč odličnim kritikama koje je za svoje knjige dobivao za života, jednostavno u jednom trenutku svi skoro pa – zaboravili.

'Ne postoji legenda o Blecheru, jer, ako ćemo radikalno, nema ni biografije. Naime, Blecherova se biografija, pustolovine njegova života mogu svesti na desetljeće horizontalnog počivanja u krevetu i borbe da se u satima boli i patnje pronađe komadić mira za pisanje. Sam Blecher borio se protiv poriva 'legendarizacije' boli i patnje bolesti, poznajući dobro njihovu banalnost, krutost i tupilo čija je jedina uloga, u njegovu životu, bila da odgađaju ono do čega mu je jedino bilo stalo – akcije pisanja', objašnjava Ana Brnardić Opriou, hrvatska pjesnikinja i prevoditeljica koja je zajedno sa suprugom Adrianom, rumunjskim filozofom, na hrvatski jezik prevela roman 'Događaji u neposrednoj irealnosti', možda najbolju Blecherovu knjigu od tri sveukupno objavljene (tu su još dvije zbirke poezije).

Kako ste se odlučili na prevođenje njegova romana na hrvatski jezik, pitamo Anu Brnardić te dodajemo ima li u tom prijevodu i neka osobnija komponenta s obzirom na to da ga je ostvarila u suradnji sa suprugom Adrianom? 'Prevođenjem s rumunjskog počeli smo se baviti 2010., godinu dana nakon što se Adrian doselio u Zagreb. Prvi tekstovi koje smo prevodili - za Booksu, Treći program Hrvatskoga radija, Quorum - bili su izbor iz suvremene rumunjske poezije. Adrian je dugo želio prevesti rumunjskog (pred)avangardnog pisca Urmuza na hrvatski, stoga što je riječ o jednom od važnijih rumunjskih autora 20. stoljeća koji je svojim tada originalnim pismom smjelo iščupanim iz tradicije utjecao na razvoj rumunjske, a preko Ionesca, posredno, i europske avangarde. Nakon Urmuza, na listi mu je bio M. Blecher, i sretna je prilika bila ta da se za istog autora, za isti roman, zainteresirala i urednica Nataša Medved koja nam je ponudila suradnju s izdavačkom kućom Edicije Božičević', kaže Brnardić.

M. Blecher je nakon Drugog svjetskog rata prilično zaboravljen u svojoj domovini Rumunjskoj. No nakon uspostave komunističkog režima u Rumunjskoj zabranjeno je gotovo sve što je dotad napisano. 'Nije, dakle, nesreća snašla samo Blecherov opus, već i sve što je smetalo uspostavi novog nacionalnog identiteta, konstruiranog i zamišljenog prema ideološkim napucima. U pogovoru njemačkom izdanju romana 'Događaji u neposrednoj irealnosti' Herta Müller naglašava da pokušaj brisanja Blechera iz rumunjske književne povijesti dolazi pravo iz činjenice da je Židov. To bi možda djelomice bilo točno, ali židovsko je pitanje u Rumunjskoj složeno i otvara golemo polje koje zahtijeva pažljivu razradu i u čijem bi se svjetlu ova naoko jednostavna izjava dala raščlaniti na mnogo pravaca. Zato je možda sigurnije na manjem dopuštenom prostoru odgovora na ovo pitanje ostati pri činjenici da je uz Blechera komunizam pobrisao Ionesca, Eliadea, Blagu i mnoge druge vrhunske predstavnike rumunjske moderne i avangarde. Valja istaknuti i to da je Blecher iz naftalina izvučen i prije Ceauşescuova pada i da je prevođenje ovog autora započelo još sedamdesetih – iako se pravi zamah osjeća tek posljednjih dvadesetak godina', naglašava prevoditeljica Ana Brnardić.

Specifično za 'Događaje u neposrednoj irealnosti' jest to da u vrijeme kad je objavljen nije prepoznat kao roman, jer se nije uklapao u definiciju ove vrste, nije poštovao nijedan tradicijski element koji strukturira roman. 'Događaji' započinju in medias res, pri čemu se ne ukorjenjuju u neko izvanjsko zbivanje, u kakvu situaciju, već se pred čitatelja postavlja unutarnja dilema lika i njegov sasvim neodređen odnos prema zbilji.

'Ono što je opipljivo u romanu jest to da se zbiva u vrijeme junakova, odnosno pripovjedačeva djetinjstva i da se to djetinjstvo odvija u gradiću, negdje u Rumunjskoj, između dva rata, u vrijeme kad provincijsko, istočnoeuropsko uspavano stoljeće razdrmavaju povremeni strani elementi modernosti koja dopire iz metropole i sa Zapada (džez, kinematograf, gramofon...), a te 'upadice' često su vrlo komične budući da je sredina u kojoj se junak razvija tvrdoglavo ukorijenjena u navike iz prošlosti i skučeno razmišljanje u okvirima prostodušne 'zdravorazumskosti', pa se, primjerice, projekcija filma završava kolektivnom histerijom zbog nerazlikovanja fikcije i zbilje', kaže Ana Brnardić koja Blecherov stil opisuje kao 'osobit: rečenica gusta, narativne razine se slobodno i iznenada ukrštaju'.

Provincija je česta tema i meta Bleherovih tekstova. Kakva je njegova 'filosofija palanke', koju dijagnozu postavlja, pitamo Brnardić, koja odgovara sljedeće: 'Provincija je u Blecherovu pisanju i životu bila izvor i inspiracije i očajanja. Potonje zbog njezine naravi da skučuje duh, poziva na ponavljanje i homeostazu, revno vraća na isti glavni put sve one koji su u potrazi za drukčijim. Prvo jer je u provinciji pronašao svoje likove i situacije koje, ma koliko se odvijale po naučenim pravilima građanske svakodnevice, poprimaju karikaturalne i komične dimenzije kad se i za pedalj iskorači iz okvira i zauzme položaj nepristranog promatrača. Blecher je, nakon kratka boravka u Parizu u mladosti, zbog bolesti bio osuđen na provincije koje su, konstatirao je, svugdje u Europi iste, pokreće ih isti mehanizam, isti svjetonazor, ista potreba da se, između ostalog, život svede na svakodnevne funkcije i dužnosti.'

Blechera u svojem pogovoru Ana Brnardić Opriou stavlja uz bok Franzu Kafki, Robertu Musilu i Bruni Schulzu po književnoj vrijednosti, ali i kao dio jedne velike srednjoeuropske književne priče.

No je li Blecherovo djelo dovoljno aktualno da izazove interes književne javnosti kako bi ga se doista revaloriziralo na razinu spomenutih autora?

Ana Brnardić ima vjere u to da se Blechera može učiniti odgovarajuće prepoznatim i cijenjenim u 21. stoljeću, ako već u prošlom to nije bilo moguće: 'Njegova je revalorizacija odgođena dobrim dijelom i zbog pripadnosti jeziku s kojeg se nije odveć prevodilo i koji nije povijesno ekspandirao. Poznate su brojne odgođene revalorizacije i upoznavanja s iznimnim europskim i svjetskim piscima u prijevodu koje je zadesila i sudbina (privremena) zaborava; uzmimo primjerice slučaj ruskog pisca Leonida Cipkina koji je prije nekoliko godina objavljen i u Hrvatskoj. Blecherovo je pismo itekako aktualno i suvremeno, ali da bi se manje nadobudnog čitatelja nagovorilo na otkrivanje te činjenice, tj. da bi se izazvao interes književne javnosti, u pomoć uvijek može priskočiti još uvijek intrigantna nepoznanica života i djelovanja iza Željezne zavjese, kultura koja se stvarala u nepojmljivim uvjetima socijalizma kakvog mi ovdje nismo imali prilike upoznati, i njezina pretpovijest u rumunjskom zlatnom dobu kulture i književnosti između dva rata, izvoru iznimne europske književnosti i misli.'