Tako primjerice za prvu priču imamo kuću brata i sestre, za drugu kuću majke i kćeri a za treću kuću roditelja. Film govori o odnosima među ljudima, o ratu i kasnije o posljedicama rata koje su ostale u društvu bez obzira što je rat završio. Radi se o djelu koje je u šestini film o ljudima, njihovim potrebama, manama i vrlinama. Rat služi u filmu samo kao sredstvo da one dođu do izražaja.

Likovi su duboki, slojeviti, nepredvidivi (s njima nikad ne znamo na čemu smo) i kada se pojave u kadru, centar su svega. Tome uvelike pridonosi mlada glumačka postava koja je puno uložila u film, likove i samo shvaćanje njihovog mjesta u „Zvizdanu", a to se na kraju vidi i u samom filmu. Vidi se da među njima postoji zdrava kemija i smatram da ćemo ih još dugo gledati na velikom platnu. Jer iskreno, tko ne želi glumce koji se u potpunosti predaju zadatku i na kraju ga odrade na nivou. Odgovor na to je - nitko. Nema ljepše stvari za redatelja nego da glumci znaju svoje mjesto u filmu.

Scenografija je jedna od najboljih u našim filmovima. Radi se o dosta velikim poljima, brdima koji su odlično kadrirani, snimljeni i na kraju prezentirani rame uz rame s pričom. Lokacije dišu ljepotom i ovo je jedan od brojnih filmova koji nam pokazuje tu ljepotu Lijepe naše koju mi često zanemarujemo, a ne bi trebali. Lokacije sela s druge strane odlično su odabrane za svaku priču jer oslikavaju njezinu atmosferu, ritam i na kraju krajeva pomažu samom vizualnom identitetu filma.

Kamera je izrazito dinamična. Usudio bih se reći da prati svaki pokret likova. U cijelom filmu dominiraju kadrovi snimani s leđa u bližem planu u kojima pratimo likove dok hodaju lokacijama (to je dobar odabir za plan, jer prikazuje okoliš, njegove stanovnike). U samom filmu zapravo dost a prevladavaju kadrovi s leđa (npr: scena ručka, scene hodanja...) to daje dojam nekakve međusobne udaljenosti likova jednih od drugih. Scena koja me se posebno dojmila iz tog „opusa ljepote" je ona u kojoj Tihana stoji na gornjem katu, ispod nje se događa razgovor, Tu imamo promjenu rakursa, planova i smatram da je upravo zbog toga ispala izrazito efektna. Također je detalj ruke s trubom na podu jedna od snažnijih scena u filmu.

Sama ljubav u filmu prikazana je kroz društvo. Film se dosta bavi utjecajem društva na pojedince. I taj utjecaj osuđuje na određeni način ali i naglašava njegovu duljinu. Mi na platnu vidimo ljubav (od uživanja na plaži do životinjskog instinkta).

Film Dalibora Matanića koristi ljubav kako bih kroz nju ukazao na neke društvene probleme koji su i dan danas prisutni. Radi se o iznimno dobro izrežiranom, snimljenom, montiranom, odglumljenom, napisanom filmu. Svima ga preporučujem jer smatram da svatko može nešto naći u tom filmu za sebe. To je jednostavan film složena karaktera. Zasigurno jedan od boljih, ako ne i najbolji Matanićev film. Nakon filma najavio je da se radi o trilogiji „Sunca" čega je „Zvizdan" prvi film u nizu, drugi će se zvati „Zora" i baviti će se ljudskim porivima.