Ljubav i ljubavni odnosi neiscrpan su izvor tema i rasprava za koje ne postoji univerzalan recept ili priručnik, no postoje stručnjaci koji nas mogu usmjeriti na pravi put kada s njega skrenemo. Jedan od najprodavanijih ljubavnih autora u Hrvatskoj, sociolog, kolumnist i predavač Bruno Šimleša jedan je od tih stručnjaka koji je dug niz godina posvećen ljubavnoj tematici i razrješenju muško-ženskih odnosa.

Povodom ciklusa predavanja o ljubavi i partnerskim odnosima, kojima se nastoji prikupiti novac za psihološku pomoć oboljelima od raka, razgovarali smo s Brunom Šimlešom o najčešćim ljubavnim pitanjima, brigama i nadanjima.

Predstavili ste svoju devetu knjigu 'Istine i laži o ljubavi', u kojoj razbijate najčešće zablude o ljubavi. Koje su to najčešće zablude o ljubavi i što je potrebno znati o ljubavi kao kamenu temeljcu za sretnu i zdravu vezu?

Zabluda je doslovce bezbroj jer učimo o svemu i svačemu, ali najmanje o ljubavi. Zato sam i novu knjigu zamislio kao svojevrsnu školu ljubavi. Zabluda je misliti da pukim trudom možemo razriješiti sve probleme ili da će sve biti savršeno kad upoznamo g. Savršenog. Usput, opravdano je misliti da uopće postoji savršena osoba samo ako imamo manje od sedam godina. Zabluda je i da dijete može popuniti rupe u romantičnom odnosu. Zabluda je i misliti da je dovoljno samo otvoriti svoje srce i ljubav će odmah ući u naš život. Iako vjerujem da je ljubav izvanredno jednostavna, dolazak do nje često nije.

U knjizi objašnjavate i kako se riješiti toksičnih uvjerenja koja 'truju um i srce'. Možete li nam ukratko pojasniti koja su to najčešća pogrešna uvjerenja zbog kojih smo nesretni svojom ljubavnom vezom, partnerom i odnosom s partnerom?

U romantičnim je odnosima ključna ravnoteža primanja i davanja. Jedan od ljubavnih zakona glasi - svatko smije tražiti sve što može dati i svatko treba tražiti sve što može dati. Ni manje, ali ni više. Često imamo nerealna očekivanja od partnera. Suludo je očekivati da će partner uvijek biti uz nas ili da će nas uvijek razumjeti, ali imamo pravo tražiti da se trudi biti uz nas. Ako se mi trudimo biti tu za njega, naše će srce to i tražiti. Često ljudi vide da im konkretni partner ne može pružiti ono što zaslužuju i onda, umjesto da razmisle o nekom drugom, odluče smanjiti svoje kriterije. Tako spase vezu, ali izgube sebe. Ironično, spase vezu u kojoj nema dovoljno prostora za njih same, a to je tragično prevelika cijena.

U Kinu Europa 20. ožujka održat ćete drugo u nizu predavanja na temu 'Jesu li muškarci s Marsa, a žene s Venere?'. Koliko se muškarci i žene razlikuju kada je riječ o ljubavi, poimanju veze i radu na sretnoj vezi?

Naravno da se ništa ne tiče svih žena i svih muškaraca, ali ima stvari kojima su skloniji jedni ili drugi. Na primjer, žene često biraju partnere ne prema tome što jesu, nego prema tome što se nadaju da će oni jednog dana postati. U knjizi to opisujem kao da biraju nekakvog pripravnika za mjesto partnera, a zapravo im već danas treba ljubavni menadžer. Mi muškarci pak često imamo problema s emocijama, često komuniciramo kao da nam se naplaćuje svaka riječ i često imamo savršeno sjećanje o tome tko je zabio treći gol na nekoj tekmi iz '86., a nemamo pojma o čemu smo prije dva tjedna razgovarali sa svojom partnericom.

Svi slušamo sa svih strana o tome kako su kompromisi ključni za zdrav i sretan odnos između partnera. Kako odvagnuti kada su kompromisi uistinu kompromisi, a kada osoba od nas zapravo traži da mijenjamo sebe?

Kompromisi su nužni jer nema savršenih odnosa, ali ne smijemo se kompromitirati. Ogromna je razlika između ta dva pojma. Kompromitiramo se kad pristajemo na manje od onoga što znamo da zaslužujemo, kad pristajemo na manje od naših minimuma. Tada veza ne može biti zdrava. Dakle kompromisi su uvijek poželjni (ako imamo više od sedam mentalnih godina), ali ne bismo trebali pristati na kompromitiranje u bilo kojim životnim područjima.

Koje su osnovne predispozicije za uspješnu vezu?

Visok stupanj kompatibilnosti, iskrenost i ravnoteža primanja i davanja.

Koliko je važno da su obje strane u vezi zadovoljne i ispunjene?

Za zdrave odnose ne postoji drugačiji scenarij.

U svojoj knjizi se dotičete i toga kako mudrije komunicirati s partnerom. Koliko je važna komunikacija u vezi?

Prvo je važno odabrati partnera s kojim imamo o čemu razgovarati. A tek onda je važno razgovarati i razgovarati i razgovarati. Mudro je što manje pretpostavljati, što manje očekivati da bi naš partner trebao čitati naše misli. Nije problem ako partner ne zna čitati naše misli. Problem je ako nas ne razumije kad jasno kažemo što vjerujemo ili mislimo i problem je ako mu nije stalo do onoga što govorimo.

Na prvom predavanju koje je bilo posvećeno zakonu privlačnosti govorili ste o tome kako svojim mislima, osjećajima i djelima možemo privući iskustva. Možemo li uistinu odašiljanjem određenih signala privući drugu osobu, pronaći srodnu dušu ili eventualno popraviti odnos sa sadašnjim partnerom?

Stalno šaljemo signale, bili toga svjesni ili ne. Onime što vjerujemo o sebi, o ljubavi, o muškarcima ili ženama šaljemo signale kojima možemo privući ili odbiti neka iskustva. E sad, dosta sam kritičan prema nekim interpretacijama zakona privlačnosti. Na primjer, da se pravimo da već imamo ono što želimo privući ili da kuhamo za dvoje ili da ostavimo pola slobodnog ormara kad želimo privući partnera. Vjerujem da svemir nije idiot kojeg bismo mogli zavarati tako banalnim metodicama. Naše misli, emocije i djela šalju signale i zato vjerujem da možemo kreirati velik dio svoje stvarnosti.

Svi smo čuli za onu – 'suprotnosti se privlače', no je li uistinu bolje tražiti partnera koji je čista suprotnost nama ili je veća vjerojatnost da će veza uspjeti ako je partner po razmišljanjima, preferencijama i karakteru sličan nama?

Suprotnosti se ponekad mogu privući, ali mnogo veću šansu za zdravu vezu imamo s ljudima s kojima dijelimo ključne vrijednosti i uvjerenja. Tako ćemo se lakše razumjeti, ali i razviti poštovanje jedno prema drugome. Ne moramo biti isti, ali važno je da smo što sličniji u onim uvjerenjima i vrijednostima koje smatramo ključnima. Za svaki par to je nešto drugo. Primjerice, meni je roditeljstvo jako važno i ne bih mogao imati skladan brak da moja supruga ne ulaže otprilike jednako vremena i energije da bude najbolja moguća mama.

Kako pametno odabrati partnera?

Upravo ćemo o tome razgovarati 17. travnja u Kinu Europa u sklopu predavanja na temu 'Ljubavne veze od A do Ž'. Za početak, važno je znati tko smo, važno je znati da vrijedimo i zašto vrijedimo! Tako ćemo osjetno lakše privući i prepoznati osobu koja nas zna prepoznati i prihvatiti onakvima kakvi jesmo.

Na početku veze imamo osjećaj da zaljubljenost nikada neće proći, no mnogi parovi nakon godina veze ili braka zapadnu u kolotečinu. Kako održati strast u vezi i nakon godina zajedničkog života?

Često mislimo da se ne trebamo truditi oko braka pa se preokupiramo djecom, poslom, dokolicom… dopustimo da nas život previše zaposli jer mislimo da smo svoje obavili čim stavimo prsten na ruku. A nismo. Za uspješan brak se trebamo stalno truditi. Prvo je ključno pametno odabrati partnera, a onda se trebamo truditi bolje upoznati i sebe i partnera. Ako to zaboravimo, nema šanse da imamo dugoročno uspješan brak.

Što učiniti kada shvatimo da nas partner vara? Treba li prekinuti takvu vezu/brak ili ipak treba dobro razmisliti o svemu? O čemu naša odluka treba ovisiti?

Svakako treba ozbiljno shvatiti situaciju jer se preljub ne događa u vezama s kojima je sve u redu. Postoji mogućnost da veza nakon toga bude i kvalitetnija, ali to se u praksi rijetko događa. Češće parovi okrive treću stranu ili međusobne probleme gurnu pod tepih, a tako se problemi samo produbljuju. Ključ je da osoba koja je počinila preljub prihvati odgovornost i da se promijeni, jer jedino tako prevarena osoba može ponovno steći povjerenje u nju. Ako preljubnik ne prihvati odgovornost, okrivi treću osobu ili, još gore, okrivi svog partnera da mu nije dao ono što mu je trebalo, nikad neće moći imati sretnu vezu. Čak i ako veza preživi, neće biti povjerenja i poštovanja. Mislim da je pametno pokušati proći kroz taj proces i pokušati spasiti odnos ako je preljubnik spreman prihvatiti odgovornost i pokuša se promijeniti. Možda nećemo spasiti odnos, ali ćemo barem znati da smo pokušali sve što smo mogli. Dužni smo to i sebi i djeci ako ih imamo.

Što biste savjetovali osobama koje osjećaju da su s partnerom iz navike?

To je i žalosna i česta situacija. Savjetovao bih im da pokušaju shvatiti da život nije generalna proba, da nema reprizu i da je žalosno provesti ga u osrednjim ili nikakvim odnosima. Njihovo srce zaslužuje više, a ako im to nije jasno, onda je to prva lekcija u školi ljubavi.

Mnogi u vezi trpe nepoštivanje, omalovažavanje, pa i psihičko i fizičko zlostavljanje partnera, a najčešće su glavni razlozi toga manjak samopoštovanja i osjećaj manje vrijednosti. Kako naučiti voljeti sebe, prepoznati svoje vrijednosti i maknuti se iz toksične veze?

U knjigama spominjem tehniku koju nazivam škrinjica. Većina ljudi zdravo za gotovo uzima ono što je dobro u njima, dok mahnito razmišljaju o svemu što ne funkcionira u njima i oko njih. To prvo trebaju promijeniti. Da izvrsne stvari u sebi prestanu uzimati zdravo za gotovo, to je poanta škrinjice.

I za kraj, kako očuvati sretnu i zdravu vezu?

Moram još jednom naglasiti da je ključno pametno odabrati partnera, jer ako odabereš osobu s kojom ne možeš biti svoj, ma možeš se truditi 24 sata dnevno, ali ništa od toga. Nakon pametnog odabira važno je truditi se, imati realna očekivanja, ali i razvijati ostale odnose. Nije jednostavno, ali je moguće!